Recenzija: Sonus faber Guarneri G5 zvučnici – 2. dio

Nakon uvodnog dijela, u kojem sam pisao o tome kako je nastala, odnosno na čije se temelje oslanja Sonus faber Homage serija zvučnika te kroz koje se modele do danas razvijala, nastavak recenzije opisuje zvučne utiske i ističe posebnosti testiranog modela iz Homage serije – Guarneri G5, kompaktnih dvosistemskih zvučnika pete generacije.

Između ostalog, u prvom se dijelu recenzije nalazi i tehnički opis G5 modela, kao i osvrt na sam izgled, kako zvučnika, tako i pripadajućih stalaka. Sada je pak na red došlo da napišem svoje utiske o kvaliteti zvuka.

Zvučnici su kod mene bili par tjedana i u tom sam si periodu zaista dao truda da poslušam što više raznovrsnog glazbenog materijala, jednostavnijeg i složenijeg, na manjim i većim glasnoćama. S obzirom na to da sam zvučnicima osigurao više nego optimalne uvjete za rad, u akustičkom i tehničkom smislu, smatram da mogu mirne duše iznijeti konkretne utiske i zaključke.

Već sam u prvom dijelu napisao kako su Guarneri G5 zvučnici u stanju rekreirati ogromnu i iznimno preciznu zvučnu pozornicu. Osim što su virtualno pomaknuli zidove, stvarajući iluziju da sviraju u daleko većem prostoru od onoga u kojima sam ih slušao, u istom su i nestali.

Jednostavno ih nema jer zvukom ne navlače na sebe kroz cijeli frekvencijski opseg. Naravno, takvo što ovisi i o samom materijalu koji se sluša. Posegnete li te za starijim stereo snimkama, mahom jazza ili rocka iz 50-ih i 60-ih, sasvim je izvjesno da ćete pojedine instrumente isključivo čuti u lijevom ili desnom zvučniku jer su s tom namjenom u startu snimljeni, obrađeni i zapisani na master. Tu su i tehnička ograničenja doba odigrala svoje.

U kontekstu naprednije tj. modernije produkcije i snimateljskih tehnika, također se kroz reprodukciju glazbenih zapisa može odrediti gdje se pojedini instrumenti nalaze, ali u prostoru, a ne u kojem zvučniku. Ovdje Guarneri G5 briljira jer je fantastično precizan u ocrtavanju pozicija i okolnog prostora.

Za primjer ću navesti glazbu iz filma Schindlerova lista, Johna Williamsa i naslovnu temu filma (MCA Records, 1993.). Kompozicija kreće zvukom oboe u prvom planu i zvuka harfe i gudačkih instrumenata u drugom. Ubrzo oboa staje, kreće solo violina i dolazi do zamjena uloga u prvom planu, ali se u drugom još uvijek ništa bitno ne mijenja. I dalje su harfa i gudači diskretni graditelji temelja koja će solističkim instrumentima omogućiti da prenesu svu težinu i ljepotu kompozicije.

Da bi se takav dojam stekao, u snimci se mora precizno ocrtati izoliranost tj. pozicija solo instrumenata, u realnim dinamičkim okvirima i neutralnog karaktera zvuka. S pak druge strane, ne smiju biti raskidiv dio orkestra. Da se takvo što nije dogodilo, najbolje govori trenutak kada se u nastavku kompozicije, oboa, violina i svi ostali instrumenti spoje u harmonijskom skladu.

Tu se pojavljuje i sposobnost zvučnika da pruži uvid u slojevitost kompozicije, još jedan jasan pogled u strukturu orkestra i zadane uloge ostalih instrumenata, odnosno grupe instrumenata.

Slikovito opisujući, zamislite da se Guarneri G5 zvučnici ponašaju poput redara na nekom koncertu koji određuju tko od publike ide u prve, a tko u zadnje redove partera, na istočnu ili zapadnu tribinu. Dakle, točno se zna i vidi gdje se tko nalazi. I dok će jedni u pozadini partera ili s tribina biti tiši, a ovi uz pozornicu glasniji, u konačnici će svi u cjelini činiti jednako vrijednu publiku povezanu strašću prema onome u čemu sudjeluju.

S obzirom na to da važnu ulogu u postizanju vrhunske kvalitete zvuka igra i sposobnost zvučnika da se uspješno nose s kompleksnim i brzim dinamičkim otklonima, posegnuo sam za kompozicijom Baba Yaga, Op. 56, Anatolyja Lyadova, u izvedbi Minnesota orkestra pod vodstvom Eijija Ouea (Reference Recordings, 1998.).

Kompozicija u ovoj izvedbi traje nešto više od tri minute, ali dovoljno dugo da opiše mračan i zlokoban karakter Babe Yage, izmišljenog ženskog lika iz ruskih bajki, često korištenog kako bi se klinci zastrašivali. Različita literatura kroz pisanu riječ govori o tome kako Baba Yaga jede malu djecu, kreće se mračnim šumama i osamljenim putevima, a živi u kolibi okruženoj kolcima na čijim se vrhovima nalaze ljudske lubanje. Priči ovdje nije kraj, ali se već iz prethodne rečenice može steći prilično konkretna i zastrašujuća slika o Babi Yagi.

S druge strane, istu tu priču, jednako jezivu, morali su ispričati i članovi Minnesota orkestra, ali ne perom i papirom, nego instrumentima i notama. Koliko će snažno ta interpretacija uvući strah u kosti, ili bolje rečeno – uši, ovisi o samoj izvedbi, ali i reprodukciji.

Prvi je dio sjajno odrađen i zabilježen na nosač zvuka, ali točku na ‘i’ ovdje stavljaju G5 zvučnici. Uspješno su prenijeli sve ono što su instrumenti opisivali i Reference Recordings zabilježio. Izdržali su snažne dinamičke otklone i nisu dozvolili da se u kritičnim trenucima glazba pretvori u neartikuliranu i kaotičnu smjesu zvukova. Nakon ovako sjajno odrađenog posla postalo je jasnije kako su G5 klasa za sebe i opaki zvučnici.

Još me jedan materijal oduševio, odnosno slušanje reprodukcije tog materijala. Riječ je o kompoziciji Bahia, Anouara Brahema, s albuma Blue Maqams (ECM, 2017.). Ovdje su pak G5 zvučnici dobili priliku da pokažu svoju drugu, nježniju stranu. Iako Bahia nije kompleksna kao Baba Yaga, još uvijek je materijal iz kojeg se može zaključiti za što su zvučnici sposobni, u ovom slučaju za iznošenje suptilnih zvukova i najfinijih detalja.

Uz vrlo uvjerljiv i timbralno ispravan zvuk instrumenata, fantastično su se snašli u dijelovima gdje mikro dinamički otkloni zauzimaju kritične dijelove kompozicije. Pravi je užitak slušati tako bistar i pitak protok glazbe, kada osjetite da joj ništa ne smeta na putu prema vama.

Međutim, G5 zvučnici krasi jedna osobina kakva se rijetko može čuti kod dvosistemskih zvučnika. Naime, ovo nije bio prvi put da sam slušao kompakte zvučnike visoke klase čiji se zvuk proteže kroz takav frekvencijski raspon, da ostavljaju dojam slušanja samostojećih trosistemskih zvučnika. Najviše se to odnosi na reprodukciju bas područja jer ide toliko duboko da u pojedinim slučajevima tjeraju onog tko ih sluša da se zapita nije li negdje skriven subwoofer u prostoriji.

Ako se pitate koje sam to zvučnike slušao, prvi mi na pamet padaju Wilson Audio Duette zvučnici, prve i druge serije. Zatim, Focal Micro Utopia BE i Diablo Utopia, Dynaudio Confidence C1 i Confidence 20 i Gamut RS3.

Sve su to vrhunski zvučnici koji zvukom djeluju autoritativno, snažno i kompletno. No za razliku od svih navedenih, s G5 zvučnicima sam se najmanje oteo dojmu kako zvukom žele biti veći nego što jesu, odnosno da žele preuzeti odlike trosistemskih tj. zvučnika sasvim druge konstrukcije.

Ovo ustvari govori o tome koliko su fantastično zvučničke jedinice usklađene i kako upravo bas području ne dozvoljavaju da se odvoji u bilo kojem trenutku. A da cjelokupan dojam bude još bolji, u reprodukciji najnižih frekvencija, ne osjeća se naprezanje ili gubitak informacija.

S G5 zvučnicima možete podjednako uživati u glazbi svih žanrova. Ovdje nema govora o tome kako se na njima, primjerice, najbolje čuje rock ili klasika. Što god da sam slušao, bilo vokalne ili instrumentalne prirode, omogućilo mi je sate i sate uživanja u glazbi. Naravno, ovakvi vam zvučnici neće oprostiti loše snimke ili ako hoćete, neće vam uljepšati nešto što je u startu loše zapisano. Stranim jezikom govoreći i popularnom frazom – “rubbish in, rubbish out”.

Cijena zvučnika nije mala i nije konačna. Valja uzeti u obzir da ovakvi zvučnici traže jednako visoku klasu ostatka komponenti, počevši od pojačala pa do kabela, a da ne govorim o akustičkim uvjetima. Svako “nabijanje” zvučnika na zid ili međusobno stiskanje, grubo će rezultirati degradirajućim i vrlo vjerojatno razočaravajućim zvukom. Ista bi se stvar dogodila da meni date Guarnerijevu violinu u ruke kako bih vam nešto odsvirao.

Bez ikakve dvojbe, ovo su jedni od najboljih kompaktnih dvosistemskih zvučnika koje sam ikad imao prilike slušati pa čak i u usporedbi sa samostojećim dvosistemskim zvučnicima poput Wilson Audio Sabrina, Gryphon EOS 2 i Bowers & Wilkins Signature Diamond.

Na G5 zvučnike treba gledati kao vrhunske instrumente za uživanje u zvuku i glazbi, baš kao i one nastale u radionicama kremonskih majstora.

Konačno, iz te se vodilje rodila Homage serija.


Cijena: oko 18.500 eura/par sa stalcima

Zvučnike ustupio:
Rotary Audio
Ulica Lavoslava Ružičke 2
10000 Zagreb
Telefon: +385 1 5512 705

2 misli o “Recenzija: Sonus faber Guarneri G5 zvučnici – 2. dio

  1. Vrlo dobra recenzija zaista sjajnih zvučnika.
    Hvala na istoj!

    Posjedujem Guarneri Tradition model koji dijele isti genski kod s G5 pa se rado pridružujem svemu napisanom .
    Moje poslužuje vrhunski Luxman Pre i power amplifikacija i stvarno se ista dobro slaže sa zvučnicima.
    U konačnici nenametljiv, prekrasan zvuk u svakom detalju.

    • Nema na čemu, Branislave, hvala vama na komentaru. Vjerujem da je Luxman kombinacija dobro legla na Guarneri Tradition zvučnike, a pogotovo u pogledu snage pojačala jer i oni traže čvrsto “zaleđe”.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)