Recenzija: Sonus faber Lumina I zvučnici

Dokopati se dobrih zvučnika za malo love, oduvijek je bio san svakog audiofila. No, da ne bi ispalo da su samo audiofili ti koji žele proći što jeftinije kada je u pitanju dobar zvuk, tu su i svi ostali, normalni ljudi, koji teže istom takvom zvuku u svom domu. Ti pogotovo ne žele odvojiti veću svotu novca jer, za razliku od iracionalnih audiofila, ne vide neki pretjerani smisao u tome. Za jedne i druge, Sonus faber nudi dobru vijest u obliku novih zvučnika – Lumina I. S cijenom od oko 840 eura za par, riječ je o trenutno najjeftinijim Sonus faber zvučnicima.

Osobno sam skeptičan naspram ovakvih audio proizvoda jer obično jeftino i dobro ne ide u istu rečenicu. Štoviše, u kontekstu HIFI-ja, nebrojeno sam se puta uvjerio da za dobar zvuk valja dublje gurnuti ruku u džep. Osim toga, ovdje govorimo o Sonus faberu, renomiranom i jednom od najcjenjenijih proizvođača zvučnika u svijetu. Kad pogledate cijene kompaktnih zvučnika iz ostalih serija, pogotovo onih viših, ovih se 840 eura čini gotovo bagatelnim.

Naime, već Sonetto I iz razreda do, košta gotovo dvostruko više, dok prava igra u kategoriji kompaktnih Sonus faber zvučnika kreće od serije Olympica, a tu ćete za model Olympica Nova I izdvojiti 6.000 eura za par. Masakr motornom pilom nastavlja se u Homage seriji u kojoj model Guarneri Tradition zvučnici koštaju oko 14.500 eura/par. Valja spomenuti i noviju Heritage Collection seriju u kojoj se također nalaze dva modela kompaktnih zvučnika – Minima Amator II i Electa Amator III, s cijenama od 4.200, odnosno 10.200 eura/par.

Kad sagledamo sve te cijene, nije teško zaključiti s kojim ciljem je nastala Lumina serija zvučnika. Ideja je da se smrtnicima ponudi okus Sonus fabera po prihvatljivoj cijeni. Bude li im se svidjelo ono što će prožvakati i progutati, zna se, vrijeme je za korak dalje, odnosno ozbiljnije izdvajanje. Oni koji pak vole preskakati razrede, neka budu spremni za rasprodaju djedovine, dizanje kredita ili iskrcavanje na Normandiju. Nakon 100.000 nečega, nema preživjelih.

Dakle, što nudi Sonus faber za 840 eura? Na prvu, bar što se tiče gabarita zvučnika, čovjek bi rekao – ne baš previše. Lumina I zvučnici su tek nešto veći od kutije za cipele. Zaista su minijaturnih dimenzija (280 x 148 x 213 cm) i ostavljaju dojam da tu ne treba očekivati bog zna kakav grandiozan zvuk. S druge strane, izgledaju odlično. Vidi se da se Sonus faber potrudio zadržati oblikovnu i prepoznatljivu genetiku. Uz drvo, prisutna je i nezaobilazna koža koja se nalazi na bočnim stranama te na gornjoj plohi. Kupcima se nude 3 finiša – wenge, orah i mat crni. Na testiranje sam dobio zvučnike u orah finišu i moram priznati da izgledaju odlično.

29-mm visokotonska jedinica meke kupole (svila), inače korištena u Sonetto seriji, smještena je u prepoznatljiv oblik odvojen od prednje ploče. Odmah ispod nalazi se novo razvijena (za ovaj model) mid-bas jedinica (120 mm), s papirnatom membranom. Bas-reflex otvor nalazi se s prednje strane kabineta i gotovo je neprimjetan jer nije riječ o klasičnom okruglom otvoru, nego o plitkom perforiranom tunelu.

Sa stražnje strane nalaze se 4 priključaka za zvučničke kabele. Na vama je hoćete li koristiti klasičan spoj sa zvučničkim kabelima i ostaviti spojnice (jumpere) na priključcima, ili ćete ih maknuti pa koristiti bi-wire (ili u nekom ludom filmu, bi-amping) konfiguraciju za spajanje zvučničkih kabela. Među priključcima pročitat ćete i još jednu stvar koja nije zanemariva u svjetlu cijene – Made in Italy. Time smo riješili eventualne sumnje oko toga jesu li zvučnici napravljeni u Kini pa odatle i takva cijena. Koliko mi je poznato, Sonus faber je završio svoju kinesku avanturu pred koju godinu i vratio dite materi, u Italiju.

Zaštitne mrežice drže se prednje ploče magnetima što dodatno ostavlja prostor eleganciji i čistom dizajnu. Tužan sam kad vidim da neki proizvođači još uvijek nisu savladali ovaj jednostavan trik pa i dalje rupama nagrđuju zvučnike.

Prema specifikacijama, Lumina I pokriva frekvencijski opseg od 65 Hz do 24 kHz, uz nominalnu impedancu od 4 Ohma i osjetljivost od 84 dB (2,83 V/1 m). Rez na skretnici je na 2 kHz. Svaki kabinet teži 4,4 kg. Preporučena snaga pojačala je od 30 do 100 Watta i tu se otkriva, uz nisku osjetljivost od 84 dB, da malci ustvari traže potentnija pojačala.

 

Ako mene pitate, ne bih se zavaravao pa im tražio partnera u nekom cijevnom pojačalcu, ne daj bože SET-u od 10-ak Watta ili sl. Prije bih išao u smjeru nekog tranzistorskog integriranog pojačala s nekih 50 do 100 Watta. S Pass X250.5 pojačalom su pjevali da je to bila milina za uši, ali je nerealno očekivati da će itko razuman ići za takvom kombinacijom s obzirom na cjenovnu razliku. Međutim upravo sam s takvim pojačalom uspio vidjeti koliko daleko mogu dogurati i što mogu, odnosno ne mogu pružiti. Lumina I zvučnike usporedio sam s KEF LS50 (1.200 eura) i GoldenEar BRX zvučnicima (1.700 eura). Rezultati su prilično iznenađujući, a o tome pišem u nastavku.

Trio fantastikus – Sonus faber Lumina I, KEF LS50 Black Edition, GoldenEar Bass Reference X

Lumina I zvučnici su me karakterom podsjetili na još jedne legendarne malce – ProAc Response 1SC. Baš kao i ProAc zvučnici, da bi pokazali puni potencijal, Lumina I traže snagu zbog slabe efikasnosti. Tek kad ih pošteno nahranite, pokazat će svoj pravi karakter. Tada do izražaja dolazi brzina, otvorenost u zvuku, lepršavost i dinamičnost.

U stanju su rekreirati prilično veliku pozornicu, čak veću od dvostruko skupljih GoldenEar BRX zvučnika. U toj su pozornici iznimno precizni i fino ocrtavaju instrumente. Imaging je izraženiji nego kod LS50. No u prednosti su i po pitanju detaljnosti. Iskreno, u toj klasi, odnosno u tom cjenovnom razredu, ne bih očekivao takvo što, pogotovo ne na holografskom nivou. Tu mi je bilo već jasno da Lumina I zvučnici nisu neka igračka za početnike, nego daleko ozbiljniji komad audio opreme.

Nadalje, odlično su uravnoteženi po frekvencijskom opsegu pa nema nekih izleta u nepoznato, tipa, da nešto u slici odskače ili smeta. Visoki su fino ispolirani, ugodni uhu za slušanje, dok srednjetonsko područje djeluje prilično uvjerljivo i autoritativno.

Od desetine albuma koje sam uzeo pod uho za testiranje zvučnika, dugo će mi u sjećanju ostati Café Blue (FIM, 1994.), Patricije Barber i kompozicija – Too rich for my blood. Osim sjajno ocrtanog vokala, Lumina I zvučnici su uspjeli prenijeti atmosferu kompozicije. Bila je to reprodukcija bez greške, prekrasna za slušanje od početka do kraja, bez ikakvog napora pa čak i kada vokal dotakne klimaks, odnosno otiđe u najviše tonove.

Lumina I utrku gubi s dva navedena protivnika u bas dionicama. Tu i LS50 i BRX idu osjetno dublje, iako moram naglasiti da Lumina I u nižim registrima pruža čvrst i artikuliran zvuk.

Ruku na srce, ovakav se zvučnik ne bi u konačnici smio naći u prostoriji poput moje, odnosno te veličine (32 m2). Naravno da je tu prostor progutao dobar dio basa. Realnije je očekivati da će se ovakvi zvučnici naći u prostorijama do nekih 15-ak kvadrata, a tada bi uz adekvatan smještaj i sobnu akustiku upravo u tom segmentu mogli pružiti više. A kad sam već spomenuo smještaj, Lumina I zvučnicima treba dati prostora koliko god je to moguće. Budu li se našli preblizu prednjeg zida, kao i bočnih, slobodno zaboravite na raskošnu i veliku pozornicu.

Generalno ovo vrijedi za gotovo sve zvučnike, ali ovdje zaista valja obratiti pažnju na smještaj. U promo materijalima, video i tiskanim, Sonus faber komunicira lifestyle pristup pa zvučnike možete vidjeti u golim prostorijama, na nekakvim policama i namještaju, sve u cilju približavanja Lumina serije običnom puku željnom dobrog zvuka. U takvim prilikama nije toliko važno kako su smješteni, međutim, Lumina I su itekako audiofilski zvučnici i zaslužuju da im se ozbiljnije posvetite.

BRX zvučnici su se pokazali homogeniji i smirenijeg karaktera od Lumina I zvučnika. Uskoro planiram objaviti cjelovitu recenziju BRX-a u kojoj ću detaljnije opisati zvuk. Za sada neka ostane ovo zapažanje u kontekstu zadane recenzije. No, dodao bih da oba zvučnika imaju dodirne točke u smislu ‘humane’ prezentacije, vrlo ugodne za slušanje na duže staze.

S LS50 pak imaju dodirnu točku u činjenici da ih valja natočiti Wattima kako bi se razmahali. Daleko od toga da Lumina I zvučnike ne možete slušati na manjim glasnoćama, ali tu će izostati dobar dio glazbe. Točenje koje spominjem, ne mora nužno biti bestijalno. Ali zato još jedanput skrećem pažnju da će se za zvukovno zadovoljstvo ključnim pokazati odabir pojačala.

Sad će netko reći – pa zar to ne vrijedi za sve zvučnike? Da, vrijedi, ali ovdje se traži kvaliteta u tim Wattima, tako da se nemojte zavaravati, da ako zvučnici koštaju 800 i kusur eura, da biste toliko mogli platiti i pojačalo. Dajte koji euro više i još uvijek možete složiti respektabilan HIFI sustav za relativno malo love. Uz adekvatan izvor zvuka i odabir kabela, mogli biste bez previše muke nabiti komplekse svima onima koji smatraju da se isključivo skupim sustavima dolazi do audio nirvane.

Ovo govorim iz iskustva jer se to upravo meni dogodilo. Naime, negdje na početku svog audiofilskog staža, relativno sam se brzo dokopao solidno skupih komponenti pa sam u potrazi za interkonektom u second hand prodaji, završio u nekom stančiću u Novom Zagrebu, gdje je prodavatelj tih kabela, u sobi od jedva 9 kvadrata tako znalački složio sustav, da mi je došlo da po povratku svoj lansiram u smeće.

Pojačalo i CD player su bili Musical Fidelity, ne sjećam se točno naziva modela, a zvučnici upravo ProAc 1SC. Kabeli su bili Audioquest, među njima i legendarni model Onyx. To je sviralo vraški dobro! Sličan scenarij vidim i s Lumina I zvučnicima. Manji prostor, neki dobar integrirac do 1.500 eura, DAC za iste ili čak manje novce, solidan set kabela i evo HIFI sustava za dugotrajno uživanje u glazbi.

Pri kraju testiranja odabrao sam album Vivencias Imaginadas (CBS/Sony, 1995.), Vicentea Amiga i posljednju kompoziciju na albumu – Sierra Del Agua (Rondeña). Riječ je o klasičnom flamenco kompozitoru i gitaristi kojeg sam pred nekih desetak godina sasvim slučajno otkrio. Od tada pa sve do danas, rado mu se vraćam i slušam navedeni album. Osobno mi je daleko bolji od svih ostalih koje sam imao prilike poslušati.

Uz navedenu Sierra Del Agua (Rondeña) tu je i briljantna kompozicija Ventanas al Alma (Minera). Obje su referenca snimljenog zvuka klasične gitare. Lumina I zvučnici su tu također odradili zapanjujući dobar posao, uspjevši opisati instrument u punoj raskoši. Osjetio sam trzanje, čuo svako škripanje i povlačenje prstiju po žicama. Zvučnici su pokazali da mogu savladati brze promjene u kompoziciji te odraditi mikro i makro dinamičke otklone na zavidnom nivou. Posljednji put sam takvu senzaciju slušanja spomenutog albuma i kompozicija doživio testirajući Onkyo D-TK10 zvučnike.

Ako ste ikad razmišljali o malo ozbiljnijem ulasku u svijet HIFI-ja, ali si takav izlet niste mogli priuštiti, ozbiljno uzmite u obzir Sonus faber Lumina I zvučnike. Danas, kada zaista HIFI višeg razreda košta ruku i nogu, ispada da se još uvijek može proći za normalne novce. Lumina I zvučnici savršeno se uklapaju u taj, neki novi, stari trend.


Cijena: oko 840 eura/par

Zvučnike ustupio:
Rotary Audio
Ulica Lavoslava Ružičke 2
10000 Zagreb
Telefon: +385 1 5512 705


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Kuzma Stabi S PS MKII/Kuzma 4Point 9/Lyra Delos
Phono pretpojačalo: Audio Research Reference Phono 2SE
Digitalni izvor: MacBook Air, Audirvana 3.5
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2, Transparent The Wave Gen. 5
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2, WAY Cables Harmony+, Sumic Audio Ultimate 3, Cardas Clear Rev. 2
Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference, Sumic Audio Overture 3
Strujni kabeli: Transparent Reference Power Cord Gen. 5, Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio police: Rondo Spirit Custom
Zvučnički stalci: KEF Performance
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m


 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *