Reportaža: Teoharov Audio – 1. dio (uvod)

Uvjeravam vas da tekstovi koji će u nastavcima uslijediti na blogu, nipošto ne znači da napuštam pisanje o HIFI-ju i glazbi te da prelazim u food blogere. Naime, nemoguće je pisati reportažu iz Makedonije, a da se pritom obilato ne osvrnem što sam sve tih dana pojeo i popio u Skopju.

Odazvao sam se pozivu Veselina i Mihaila Teoharova, braće koji stoje iza Teoharov Audija, a čije smo uređaje i zvučnike dosad mogli čuti na nekoliko izdanja Multipak izložbe u Pakracu, ali i na posljednjem TOO LOUD FESTU u Zagrebu. Tada su se široj publici predstavili u sjajnoj prezentaciji u Hilton Garden Inn Hotelu (jednom od dva Hilton hotela u kojima se održavao TOO LOUD FEST), gdje su privukli pažnju ne samo odlično uređenim prostorom, nego i odličnim zvukom. Sjećam se da su me tada mnogi pitali – koji su oni Makedonci, ono svira izvrsno! Da stvar bude bolja, prezentaciju su pratila makedonska vina i rakija, brusketi i neponovljiv makedonski ajvar.

Teoharov Audio na TOO LOUD FESTU 2019

Ovog su puta pozvali mene i kolege novinare iz beogradskog Hi-Files magazina, kako bismo se upoznali s novim proizvodima. Riječ je o novim linijama zvučnika, novom pretpojačalu, izlaznim pojačalima i stereo pojačalu. Razradili smo plan i sistem slaganja različitih sustava slušanja kroz naredne dane, tako da je zaista bilo dovoljno vremena da se dobro upoznamo s novim proizvodima te da ih usporedimo sa zvučnicima i pojačalima renomiranih svjetskih proizvođača. O ovome će biti posebno riječi u nastavcima reportaže i vjerujte da je tu bilo velikih iznenađenja, a pogotovo kada uzmete u obzir kakva su imena bila u igri.

U Skopju sam proveo 5 dana i ono što sam tamo čuo i vidio, bez ikakve dvojbe predstavlja vrhunski HIFI po svim mjerilima. No, krenimo redom.

U Skopje sam sletio avionom Croatia Airlinesa, malim propelercem koji je pružio relativno udoban let u skučenom prostoru. Na svu sreću, let ne traje dugo, nekih sat i dvadeset minuta. Žao mi je da sam se prethodno u Zagrebu maltretirao s PCR testom i prijevodom istog, kao i s prijetnjom službenice na check-inu kako me neće Makedonci pustiti u zemlju ako nemam potvrdu rezervacije hotela u kojem ću odsjesti. Na kraju, niti me tko na ulazu pitao za PCR test, niti za potvrdu rezervacije smještaja. Nema veze, bolje da sam sve te papire imao, nego naišao na problem pa zaglavio na granici.

Na aerodromu me dočekao Mihail Teoharov te smo najprije krenuli na Crnogorsko Skopje, obližnje brdo na kojem se nalazi obiteljska vikendica s kojeg se pruža prekrasan pogled na Skopje.

Ideja je bila prvo se malo opustiti, nešto pojesti i popiti, a onda od utorka krenuti s poslovnim obavezama. Na vikendici su nas pak dočekali roditelji Veselina i Mihaila, vrlo srdačni ljudi s kojima sam odmah nazdravio i popričao o tome, kako je u Zagrebu, a kako u Skopju. Znate već kako idu ti razgovori.

Veselin Teoharov – Teoharov Audio

Mihail Teoharov – Teoharov Audio

Uskoro nam se pridružio i Veselin, a kasnije i kolege novinari iz Beograda, ali i obitelj i prijatelji Mihaila i Veselina. Iz Srbije je došao i pridružio nam se i Božidar Savi, vlasnik Rotary Audio trgovine iz Zagreba. U roku sat, dva, mini Juga je bila kompletirana i mogli smo krenuti s druženjem u punom opsegu.

Što reći? U startu su se na stolu našli blagi i ljuti domaći ajvar, pindžur, razno razne salate, zapečeni grah, ljuti i blagi, sirevi, naresci, domaći kruh, umak od češnjaka, nezaobilazno Skopsko lager pivo i naravno, makedonska rakija. Bez nje ne ide ništa.

I taman kad sam pomislio da je to sve od hrane što mogu pojesti, premjestili smo stol u dvorište na sunce, a onda je krenuo masakr! Prvo je Mihail bacio neku slaninu na roštilj, kao i kačkavalj sir. Već je to bilo dovoljno fino i slano za popiti nekolicinu Skopskih piva, a onda je Mihail velemajstorski razbacao ćevape po roštilju.

Nema svinjetine, samo junetina, janjetina, govedina i goveđi loj. Nešto mekše i ukusnije nisam jeo. Savršena struktura mesa, okus i miris. Jasno, da ćevapima na roštilju ne bi bilo dosadno, društvo su im pravili svinjski fileti u komadu, koje je Mihail također vrhunski ispekao. Očito čovjek zna znanje kada je roštilj u pitanju.

Već sam raskopčavao prve gumbe na hlačama, a kad ono – stižu rebarca i teleća koljenica s roštilja, odnosno peke. Ovo je tako bilo ukusno i fino pripremljeno da sam jednostavno morao napraviti mjesta u trbuhu za još. Ali da ne biste pomislili da je ovdje kraj, samo ću napomenuti da je uslijedila još koja runda ćevapa, slanine i kačkavalja na roštilju.

Na kraju, uvjetno rečeno (ima toga još), servirana je domaća torta od sira koja je također bila fantastična. Inače ne jedem cheesecake, ali ovoj nisam mogao odoljeti. Tražio sam komadić, dobio sam konkretan komad. Ma ide i to!

Za stolom nas je bilo nekih 12-ak i atmosfera je bila izvrsna. Zezancija non-stop, smijeh, prepričavanje različitih dogodovština, što s putovanja, što iz matične zemlje. Ipak su se za stolom našli Makedonci, Hrvati i Srbi. Vjerujte, svaki ima neku priču, posebice ekonomsku ili društvenu, koju kada usporedite s vlastitom, vidite da smo svi na ovim prostorima, više-manje u istim sranjima. U pitanju su nijanse. U svakom slučaju, dobra podloga za zajebanciju i smijeh.

Božidar Savi – Rotary Audio

Kako je u to vrijeme u Makedoniji zbog epidemioloških mjera na snazi bila uredba po kojoj lokali i restorani smiju raditi do 23.30 (od ponoći do četiri ujutro na snazi je bio policijski sat), negdje oko 21 sat smo odlučili spustiti se u Skopje kako bismo još negdje otišli na piće.

Završili smo u restoranu hotela Pelister, inače smještenog u samom centru Skopje, a i u kojem sam tih dana odsjeo. Restoran glasi kao jedan od najboljih u Skopju u što sam se vrlo brzo uvjerio. I to brže nego što sam mogao pomisliti u najluđim snovima.

Naime, dočekao nas je Branislav Dimitrov, vlasnik hotela i restorana, inače dobar prijatelj Veselina i Mihaila. To je značilo da ne možemo samo popiti piće, već da nešto moramo usput i pojesti. Pojesti! Nakon svega što sam gore naveo, mi ponovno jedemo.

Ovog puta neke bruskete s rajčicom, češnjakom i maslinovim uljem, zatim neke pizze s usitnjenim komadima kobasice izrađenim od posebno uzgojenih svinja, koja se uopće ne nalazi u jelovniku, već se nudi posebnim gostima, zatim prženi krumpiri te komadi toasta s junetinom i topljenim sirom. Plus još neki umaci, plus još jedno tri, četiri točenih Skopskih.

I taman kad sam pomislio da je blizu kraj ovom hedonističkom paklu i kada sam već jedva gledao i čekao da mrtav padnem u krevet, ispalo je da je Branislav Dimitrov veliki kolekcionar ploča, diskofil, kako sam za sebe kaže, ali i ljubitelj jazz glazbe.

Branislav Dimitrov – Pelister Hotel Skopje

Nije trebalo dugo da se stavimo na istu valnu duljinu pa da završim na kraju radnog vremena u njegovoj kancelariji gdje se nalazi pravi audiofilski sustav složen od Verity Audio i Harbeth zvučnika i Sugden integriranog pojačala. Izvor zvuka nažalost nisam zapamtio, ali sam zapamtio s kakvom je strašću Branislav govorio o svim tim silnim jazz portretima glazbenika koji krase zidove njegove kancelarije, ali i hodnike ispred.

Da stvar bude bolja, svaki od njih je bio, pio, jeo ili spavao u Pelister hotelu. Nevjerojatno, pogotovo ako uzmete u obzir da su tu portreti Davida Murraya, Ornettea Colemana, Pata Methenyja, Joshue Redmana, Jacka DeJohnetta, Rona Cartera i ostalih velikana svjetske jazz scene. Mnogi od njih su mu i autogramom ostavili uspomenu uz pohvalu restoranu.

Da Branislav nije samo glazbofil, odnosno diskofil, nego i audiofil, potvrđuje HIFI sustav na radnome mjestu, ali i onaj koji se nalazi u privatnom domu. Koliko sam polovio, Branislav se okrenuo cijevima tj. cijevnim pojačalima i u njima nalazi zvukovnu nirvanu. Koliko mu cijevi znače, dobrim dijelom govori i posebni izrađena polica koja se nalazi na ulazu u hotel, a na koju su fiksirane različite cijevi koje se koriste u audiju.

Konačno, negdje oko pola jedan iza ponoći došao sam u sobu, pobacao sve sa sebe i pao u krevet. Na kraju od silne hrane cijelu noć nisam oka sklopio, ali sam mogao s osmijehom zaključiti kako je prvi dan prošao van svih očekivanja i da jedva čekam nastavak. Nadam se i vi ove reportaže.

3 komentara na objavi “Reportaža: Teoharov Audio – 1. dio (uvod)

    • Hvala Nermine na pohvali. Slažem se, na Multipaku su se svake godine nekako izdvojili, što po zvuku, što po srdačnosti. Ista stvar je bila i na zadnjem TOO LOUD FESTU. Drž’mo fige da najesen ponovno dođu u Zagreb!

  1. Pingback: Reportaža: Teoharov Audio – 2. dio - Too Loud

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *