TOO LOUD FEST 2021: Zvuk i slika jači od virusa

TOO LOUD FEST 2021 – Zagreb, 16./17. 10. 2021.
DoubleTree by Hilton Zagreb hotel

Možda će vam se naslov učiniti pretenciozan, ali ako ostanete ovdje i pročitate tekst do kraja, uvjeren sam da ćete promijeniti mišljenje i uvidjeti da je sadržaj ustvari pun optimizma, odnosno usmjeren u nešto što nam u ovim zaguljenim vremenima kronično nedostaje, a to je dobra vibra i vjera u bolje sutra.

A upravo ta vjera, koliko god to fanatično zvučalo, razlog je zašto je ove godine TOO LOUD FEST organiziran. Prošle godine je pokleknuo, baš poput tisuće ovakvih ili onakvih evenata diljem svijeta i tu nije bilo spasa. Nemojmo se zavaravati da je ova godina bog zna što povoljnija ili bajna, daleko od toga, ali ipak pruža neki tračak nade. O razlozima, iako očitim, nešto kasnije.

Dakle, i ove je godine masa sličnih i nesličnih evenata odgođena, nikome se ne ide glavom kroz zid, nikome se ne riskira, posebice zato što svaki projekt u ovom trenutku vrlo lako može investitora tj. organizatora prvenstveno odvesti u financijski minus, a zatim i u reputacijski kolaps.

Foto: Goran Matejak

TOO LOUD FEST je mladi event, tek je 3 godine navršio. Uzlet je u te 3 godine bio sjajan, zdrav i racionalno postavljen na noge. Prošle godine ga je od sise naprasno otrgnuo prokleti virus i 100 drugih pratećih sranja i našao se u situaciji iz koje je malo tko očekivao da će uopće preživjeti. I ne bi preživio da se ove godine nije održao. S obzirom na to da nema povijest vrlo vjerojatno bi otišao u zaborav.

No, kako se kaže, svijet ostaje na hrabrima, ali i onima koji u ključnim trenucima imaju muda, odlučio sam sve staviti na kocku i organizirati festival pa bio mi zadnji u životu. Svjestan činjenice da su ove godine okolnosti ipak drugačije nego 2019., stisnuo sam zube i rekao sam sebi – ovo ne smije stati i nestati! Jebeš čekanje i kalkulacije na račun onog što nam drugi određuju. Pomislio sam, budem li čekao povoljniju priliku, nagodinu ili onu iduću, vrlo vjerojatno ću ući u začarani krug koji nikad neće donijeti pravi trenutak jer upravo sada živimo promjenu. I čim je prije prihvatimo kao realnu, lakše ćemo krenuti dalje. Da, upravo tako, zaboravite, i vi i ja, ono staro. Toga više nema niti će ga biti. Slobodno čitajte među redovima i bit će vam jasno o čemu pišem.

Iako je postojao opravdani strah kako će ovogodišnji festival posjetiti mali broj ljudi, pokazalo se da pandemija, Covid potvrde i testovi nisu bili prepreka za sve one koje zanima dobar zvuk i slika. Festival je u dva dana okupio gotovo 1000 ljudi – Foto: Too Loud

Ali to ne znači da i s takvih shvaćanjem generalno ne vjerujem u bolje sutra i to je upravo ta vjera da se svi moramo prilagoditi i zgrabiti priliku za napraviti ili postignuti nešto pozitivno bez obzira na okolnosti. Bilo to na privatnom ili poslovnom planu. Još jedanput ponavljam, odnosno naglašavam da živimo u sranju, ali su isto tako u sranju živjeli svi prije nas, i naši očevi i djedovi, bake i prabake. Sranje je oko nas otkako je pamtivijeka i sranja će uvijek biti.

I zato je ove godine TOO LOUD FEST organiziran, i bio je uspješan i još će se dugo o njemu pričati jer su sve ovo o čemu sam gore pisao podržali svi oni koji su sudjelovali na festivalu, i kao izlagači, i kao posjetitelji, i kao prijatelji ili gosti. To su ljudi za koje se usuđujem reći da dijele mišljenje sa mnom, koji su bezobrazno otkantali ove i one i jasno dali do znanja da žele uživati u onome što ih interesira, što ih ispunjava i veseli, što rade i od čega žive, bez previše mudrijanja i polemiziranja. Ono, daj me pusti na miru da radim svoj posao, odnosno daj me pusti na miru da idem tamo gdje želim ići.

Da, istina je i ta da od festivala ove godine ne bi bilo ništa da je Stožer civilne zaštite RH postavio stroža pravila i zabranio održavanje eventa ovakvog tipa. Međutim nije. Doduše, tu su bila određena i, ruku na srce, (pre)stroga pravila kojih sam se morao pridržavati, ali su ipak ostavila prostora da se festival održi. I to je upravo taj trenutak kada sam sebi rekao – sad ili nikad!

Bez obzira na to što smo se ove godine prvi put susreli s novim protokolima kojih smo se morali pridržavati, uz pomoć Entrio servisa prodaja ulaznica i tvrtke Riha&Stamac sve je prošlo glatko i uz osmijeh – Foto: Too Loud

Napravio sam inicijalnu anketu prema potencijalnim izlagačima kako bih vidio imaju li uopće interesa za sudjelovanjem na TOO LOUD FESTU ove godine. Na moje iznenađenje, odaziv je bio izvrstan, gotovo neočekivan u takvom broju. Za publiku, odnosno posjetitelje sam koliko toliko znao da priželjkuju festival jer su me u zadnjih godinu i pol dana svako malo putem mailova ili poruka na društvenim mrežama pitali – kad će novi TOO LOUD FEST?

Naravno da svaki rizik sa sobom nosi posljedice tako je i ova odluka da se ove godine festival održi dobrim dijelom platila danak. Bez okolišanja ili muljanja, mnogi su izlagači, čak i oni koji su bili prisutni od prvog dana, otkazali nastup na festivalu. Neki u startu, neki u zadnji čas. Bilo je tu svakakvih razloga, objektivnih i subjektivnih, ovakvih ili onakvih, ali nije nikome za zamjeriti. Zajebano je vrijeme, to je činjenica. Neke je bolest udaljila od festivala, doslovno u zadnji čas, nekima je pandemija došla kao izgovor da se ne isplati doći.

TOO LOUD FEST, za starije i one najmlađe. Festival je i ove godine okupio mnoge obitelji. U sobama i salonima mogli smo vidjeti roditelje s djecom, kao i učenike Škole za dizajn i audio/video produkciju – Foto: Too Loud

Istina je da je 2019. na raspolaganju bilo čak 38 izlagačkih mjesta, od toga nekih 32 soba i salona. Ove godine ‘tek’ 18 soba, odnosno ukupno 22 izlagačka mjesta. Grubo gledajući, pad je to od nekih 40 %. Nije malo. Međutim, upravo je toliko bilo izlagačkih mjesta 2017. godine kada je TOO LOUD FEST krenuo i kada nije bilo pandemije (!).

Na žalost, neki na to gledaju kao ogroman fail, čak i obmanu jer se ove godine nudi gotovo upola manje nego preklani, a platili su ulaznicu skuplje. O tome ne bih trošio previše riječi jer nema smisla i svakome tko iole kuži ekonomiju i gleda kako se cijene (svega) kreću posljednje dvije godine, bit će mu jasno da ne može 2021. ulaznica koštati 35 kn kao i 2019. Ove godine je bila 60 kn. Za te novce svatko je mogao sate provesti u hotelu slušajući HIFI sustave, od kojih se neki rijetko gdje mogu čuti u svjetskim razmjerima. Uz to, i sudjelovati u radionicama te prisustvovati raznim prezentacijama i glazbenim nastupima.

Auris Audio – Foto: Too Loud

Dakle, što se u ta dva dana događalo na festivalu? I ove su godine izlagači došli iz više europskih zemalja. Uz domaće, hrvatske, tu su bili izlagači iz Makedonije, Srbije, Slovenije i Mađarske. Na žalost, izostali su u posljednjem trenutku izlagači iz Italije i Austrije. Ukupno je na raspolaganju bilo 18 hotelskih soba i salona, plus 4 izlagačka mjesta na otvorenom dijelu.

U oba dana festivala na mahove se znala dogoditi gužva u hodnicima hotela što samo potvrđuje dobru posjećenost, odnosno interes za ovakvim događajem – Foto: Too Loud

Naglasak je bio na HIFI sustavima, dok je video segment bio slabo zastupljen. Nemam tu što lagati, činjenica je ta da su naspram prošlog festivala izostali Philips i LG, značajna imena u video segmentu, kao i par domaćih distributera koji na dobar dio svoje ponude stavljaju naglasak na video segment, odnosno kućno kina. Međutim, uzmite u obzir da se, primjerice, i Philips i LG oslanjanju na svoje principale i europske centralne jedinice, a te jednostavno nisu zbog pandemije uzele u obzir ikakvo budžetiranje za bilo koji event, bilo gdje u Europi za 2021. godinu pa tako ni za TOO LOUD FEST. Na svu sreću, video segment na festivalu maestralno je pokrio Ascomm iz Svete Nedelje koji je složio kućno kino o kojem se i danas priča.

Ascomm – Foto: Ascomm

Predstavljen je novi SONY VPL-VW890ES laserski 4K projektor koji je uz Atmos zvučničku konfiguraciju pružio nezaboravnu prezentaciju vrhunskog kućnog kina. Neki su posjetitelji na kraju prezentacije samom izlagaču tj. prezenteru stisnuli ruku i zahvalili na audio-vizualnoj senzaciji. Tko ovakvo što nije vidio i čuo, a mnogi nisu, zaista je doživio nešto posebno.

Foto: Too Loud

Što se tiče HIFI sustava, ove godine su, generalno gledajući, naprosto briljirali. Dobar zvuk se mogao čuti u koju god sobu ili salon da ste ušli. Naravno da nekima određeni sustavi nisu bili ‘po ćefu’, ali ponavljam, generalno, svi su odlično radili i stalno sam slušao pohvale upućene svim izlagačima.

Rotary Audio se ove godine najviše ‘isprsio’ te u 200 m2 izlagačkog prostora složio 3 high-end HIFI sustava. Devore Orangutan Reference zvučnici (oko 100.000 eura/par) u kombinaciji sa Shindo elektronikom i Kuzma gramofonom bio je jedan od onih sustava za koji bi mnogi dali oba bubrega.

Rotary Audio – Foto: Goran Matejak

Sonus faber Guarneri/Audio Research sustav također je pokazao zašto valja ići u školu i biti odlikaš, ali Sonus faber Il Cremonese Ex3me zvučnici (limitirana serija, 50 pari, 55.000 eura/par) u kombinaciji s McIntosh elektronikom pružili su zvuk kakvog mnogi nisu niti znali da je uopće moguće postići iz HIFI sustava.

Rotary Audio – Foto: Goran Matejak

Možemo mi trkeljati do sutra, dvojiti oko tražene love, izgleda, ovog ili onog, ali kad je prezenter opleo po nekoj elektronici tj. po potpuno neaudiofilskoj glazbi, ali u kojoj su se strahovito izmjenjivali tihe i glasne dionice, gdje je iz najdubljeg basa glazba u djeliću sekunde prešla u visoke tonove, drugim riječima, gdje je ogromna dinamika došla do izražaja i gdje se pri takvoj glasnoći zvukom ispunio prostor od 200 m2, shvatite da slušate iskonski high-end HIFI sustav kakvog ćete rijetko gdje čuti.

Rotary Audio – Foto: Goran Matejak

Nemojte se zavaravati činjenicom da takvo što može postići i malo jači, običan razglas. Da, može, bar što se tiče glasnoće, ali ne i rafiniranog zvuka. Osim toga, jednako su briljirali i svi ostali glazbeni žanrovi.

Media Audio – Foto: Goran Matejak

Impresivan je bio i zvuk Magico A5 zvučnika koje je na festivalu predstavio Media Audio. Magico A5 su ovih dana proglašeni u američkom Stereophileu ne samo najboljim zvučnicima 2021. godine, nego uopće najboljim HIFI proizvodom u svim kategorijama za ovu godinu.

Media Audio – Foto: Vedran Metelko

Posjetitelje je oduševio isto tako i DB Audio s Ayon Blackfire XS zvučnicima. Ovdje bih pohvalio DB Audio na izboru glazbe kakva se obično ne čuje na specijaliziranim audio eventima. Momci su raspalili po domaćoj, uglavno ex-Yu diskografiji, tako da ste između ostalog mogli čuti i EKV na HIFI sustavu od više desetaka tisuća eura. Vjerujem da bi i pokojni Milan ostao u čudu da je ovo mogao čuti.

DB Audio – Foto: Vedran Metelko

Media Audio je ponovno oduševio drugim sustavom i Audiovector zvučnicima koji se cijenom približavaju širem krugu ljubitelja dobrog zvuka. Nešto slično ponudile su i Nove boje zvuka, prezentirajući Klipsch zvučnike u kombinaciji s Musical Fidelity elektronikom te DALI zvučnnike u kombinaciji s Yamaha i Musical Fidelity elektronikom.

Nove boje zvuka – Foto: Goran Matejak

Nove boje zvuka – Foto: Goran Matejak

Tu im se pridružuje Intek Croatia, također s izvrsnim Pylon Audio zvučnicima, Copland elektronikom i Melco Audio glazbeni serverom.

Intek Croatia – Foto: Vedran Metelko

Intek Croatia – Foto: Goran Matejak

Naime, ruku na srce, na festivalu su ove godine uglavnom bili prezentirani skupi HIFI sustavi. Daleko od toga da nije bilo HIFI sustava ovozemaljskih cijena, ali su ipak prevagnuli oni koji idu u razred high-enda i koji vuku, ako ništa drugo, na 24 rate bez kamata. Međutim, za sustav koji je prezentirao BM iz Beograda, umjesto 24, pripremite se za 240 rata.

BM – Foto: Too Loud

Sami Marten Coltrane 3 Statement Edition zvučnici koštaju više od 120.000 eura, dok ćete još bar trećinu tog iznosa dati za ostatak sustava. Za utjehu ostaje činjenica da ste na TOO LOUD FESTU mogli čuti jedan od najboljih HIFI sustava javno prezentiranim na ovim prostorima posljednjih godina.

Ugodno iznenađenje priredili su gosti iz Mađarske, preciznije iz Allegro Audija. Predstavili su, u Hrvatskoj, nepoznate Taylor Acoustics zvučnike i Flow by Allegro elektroniku, oboje mađarske proizvodnje.

Allegro Audio / Holbo – Foto: Goran Matejak

No, ako su dosad bili nepoznati, od TOO LOUD FESTA stvari će se promijeniti jer su Mađari predstavili jedan od najboljih HIFI sustava festivala. Svako malo me netko od poznatih presreo na hodnicima hotela i pitao – Tko su oni Mađari, ono kod njih svira fenomenalno!

Allegro Audio / Holbo / WAY Cables – Foto: Vedran Metelko

Mađarskom timu pridružio se slovenski Holbo s gramofonom vlastite proizvodnje, tako da je cijela priča oko ovog izuzetnog sustava bila zaista zaokružena izvrsnim analognim zvukom. Još se netko tom timu pridružio, ali o tome nešto kasnije.

Prije toga bih se osvrnuo na Audio Dream koji se potrudio na festival iz Škotske tj. iz Linna dovesti Michaela O’Rourkea kako bi oba dana osobno vodio prezentaciju novih Linn uređaja. Kako je to izgledalo, pogledajte u videu koji snimila ekipa Novog Milenija.

Sve pohvale, ne samo Michaelu O’Rourkeu, nego i cjelokupnoj Audio Dream ekipi na visoko profesionalnom pristupu i konačno, odličnom zvuku prezentiranog sustava. Da stvar bude bolja, jedan od najsretnijih posjetitelja napustio je festival i izlagačko mjesto Audio Dreama s flašom odležanog škotskog viskija.

Elite Audio Distribution – Foto: EAD

Elite Audio Distribution iz Zagreba, kao novi igrač na domaćoj audio sceni, premijerno se široj publici predstavio na TOO LOUD FESTU. Međutim, nije to bilo neko sramežljivo predstavljanje, već ulet u punom zamahu. Tko voli zvuk cijevnih pojačala i općenito tko zna prepoznati vrhunski zvuk, mogao se u ta dva dana nauživati upravo u sobi EAD-a.

Elite Audio Distribution – Foto: EAD

Moram priznati da nisam u potpunosti upoznat s cijevnim pojačalima iz ponude distributera, ali ono što znam je to, da je riječ o japanskoj ezoteriji na koju bih vrlo rado bacio uho u vlastitom sustavu. Tko zna, možda dogovorim neko testiranje i utažim znatiželju. Naravno, ako se to dogodi, podijelit ću iskustvo ovdje s vama.

Svojih, kako se kaže, 5 minuta, na festivalu su dobili i dvoje proizvođača HIFI kabela. Riječ je o festivalskom debitantu iz Zagreba, RGR Cables, koji je dijelio s Robertoshopom manju hotelsku sobu, ali je zato pružio velik zvuk iz HIFI sustava.

Robertoshop / RGR Cables – Foto: Goran Matejak

Robertoshop / RGR Cables – Foto: Goran Matejak

Možda se u audiofilskoj zajednici RGR sporo etablira i dolazi na mala vrata, ali sam siguran da ako nastavi s ovakvim proizvodima, vidjet ćemo ga na još mnogim izdanjima TOO LOUD FESTA.

Drugi je WAY Cables iz Beograda iza kojeg stoji Miroslav Nune Popović, kao glavni konstruktor kabela i mastermind tvrtke. Ovo nije prvi put da je WAY Cables prisutan na TOO LOUD FESTU i nije prvi put da je značajno utjecao na kvalitetu zvuka prezentiranih sustava. Ove godine su se WAY Cables našli u sustavu ranije spomenutog Allegro Audija, ali i sustava koje je prezentirao BM, dakle, u dva ponajbolja cijelog festivala.

WAY Cables – Foto: Too Loud

BM / WAY Cables – Foto: Goran Matejak

O WAY Cablesu već sam pisao na stranicama bloga kada sam recenzirao Harmony interkonekcijske kabele, a koji su konačno postali i vrijedan dio vlastitog sustava. Tada sam pisao i o tome gdje smo se Nune i ja upoznali i kako je cijela priča oko WAY Cablesa i Too Louda počela.

No, ove godine se na festivalu dogodio jedan, neću reći spontan jer sam Nunetu najavio što ću raditi, ali svakako neočekivani i gotovo nevjerojatan trenutak. Naime, ove godine sam vodio dvije radionice, od kojih je tema jedne bila – razlika u zvuku audio kabela.

I koliko god se to činilo pucnjem u prazno, možda nekome i besmisleno, odlučio sam se na najdrastičniju i najriskantniju varijantu. Radionica se nije temeljila na slušanju interkonekcijskih ili zvučničkih kabela, dakle, onih gdje se realno i mogu očekivati zvukovne promjene, nego na strujnim kabelima. Ideja je bila pokazati (i dokazati) da i strujni kabeli mogu unijeti promjenu u zvuku i to ne malu. Molim da se naglasak stavi na promjenu u zvuku. Radionica nije bila osmišljena kako bih dokazao da strujni kabeli poboljšavaju zvuk, nego da ga mijenjaju. Simple as that.

Too Loud blog na festivalu također je imao svoju sobu, ali ne u funkciji izlagačkog, već ‘radnog’ prostora u kojem su se održavale radionice. Sustav je bio složen od Gradient 1.4 zvučnika, Mark Levinson No. 5802 integriranog pojačala, Classe Delta CP-800 D/A pretvarača, Marantz CD6000 OSE LE playera, Transparent i Nordost kabela – Foto: Goran Matejak

Sve je krenulo s vulgaris ili ako hoćete, printer kabelom, kakav se isporučuje u 99 % slučajeva, ne samo uz audio, nego i uz masu drugih elektroničkih uređaja. Slušali smo nekoliko glazbenih uzoraka, da bih nakon toga na pojačalo stavio audiofilski i vrlo skup strujni kabel. Kada kažem skup, tada govorim o kabelu od 1.600 eura za 2 metra. Da, dobro ste pročitali.

Zaista mi je žao da to nisam snimio, ali bih zaista volio da možete vidjeti lica prisutnih, i to ne audiofila, već ‘običnih’ ljudi koje zanima HIFI kao takav, ali koji nisu opterećeni audiofilskim pizdarijama. Ti komentari i to čuđenje naprosto je bilo senzacionalno. Ne da su svi čuli razliku, nego su laičkim riječima počeli opisivati promjenu u zvuku.

Radonice su oba dana festivala izazvale velik interes i pokazale se nužnima za jedan ovakav događaj – Foto: Too Loud

I onda sam se sjetio da sam Nunetu rekao kakvu ću radionicu održati te sam skoknuo do sobe u kojoj se nalazio i zamolio ga da posudi svoj najbolji strujni kabel za potrebe radionice. Ne samo da je Nune dao kabel, nego se sa mnom vratio u Too Loud sobu. Nakon što sam ga predstavio i objasnio tko je i što radi, upozorio sam ga pred svima da usporedba njegovog, također vrlo skupog strujnog kabela i ovog možda neće biti tako drastična i da riskira, uvjetno rečeno – blamažu.

Miroslav Nune Popović, WAY Cables (prvi s lijeva), spontano se pridružio radionici usporedbe HIFI Cabela što se pokazao kao pun pogodak jer je svojim doprinosom pridonio boljem razumijevanju tematike same radionice – Foto: Too Loud

Jasno, bilo je to u zezanciji, ali je Nune odlučno i vrlo staloženo rekao da nema nikakvih problema i da zašto ne bismo svi bili bogatiji za još jedno iskustvo pa bilo ono i neugodno. Međutim, ne da nije došlo do ‘blamaže’, nego je zvuk dobio još jednu, novu dimenziju koju su svi ponovno čuli i koju su svi kasnije komentirali. Na kraju su me pitali da zašto u programu nema više ovakvih edukativnih i širem krugu zanimljivih radionica. Dobro pitanje i odgovor ću svakako potražiti na sljedećem TOO LOUD FESTU u većem broju radionica. Edukacija je ključ za shvaćanje i prihvaćanje HIFI-ja kao takvog.

Too Loud radionica – Foto: Too Loud

Druga radionica bazirala se na slušanju razlika između komprimiranih audio formata (mp3) i visokorezolutnih tj. audiofilskih. I tu su ponovno prisutni shvatili da ono što nam u najvećoj mjeri YouTube pruža, a koji je mnogima glavni izvor glazbe, ustvari uskraćuje za more informacija, odnosno zvuka i glazbe. Na radionici su bili prisutni mahom prosječni konzumenti, ali ujedno i ljubitelji glazbe. Za takve je TOO LOUD FEST sasvim sigurno ‘game changer’ i to me baš jako veseli jer je to i jedan od razloga zašto festival uopće postoji.

‘HIFI je mrtav, živio HIFI!’. Pod tim naslovom na festivalu je održana zanimljiva i duhovita panel rasprava na kojoj su sudjelovali Božidar Savi, Milan Rupić, Željko Riha i Nebojša Uglješić – Foto: Vedran Metelko

Ove godine na festivalu su se predstavili i dva domaća proizvođača audio uređaja, Mozzaik Audio i Synthesis ONE.618. Mozzaik za sada nudi samo jedan uređaj vlastite proizvodnje, ali koji u startu cilja visoko, što konstrukcijom i tehnološkim rješenjem, što izgledom, a konačno i zvukom.

Mozzaik Audio – Foto: Goran Matejak

Riječ je o mladoj startup tvrtki za koju se iskreno nadam da će naći investitora i cijelu stvar gurnuti naprijed. Momci iz Mozzaik Audija zaslužuju aplauz jer se zaista trude ponuditi nešto novo i nešto što će Hrvatsku staviti na mapu high-end audio proizvođača.

Synthesis ONE.618 – Foto: Goran Matejak

Synthesis ONE.618 također u ponudi ima samo jedan proizvod, ‘all-in-one’ zvučnik, ali itekako vrijedan pažnje. Ne samo da je kompletno osmišljen, konstruiran i izrađen u Hrvatskoj, već je spoj izvrsnog industrijskog dizajna i moderne tehnologije.

Synthesis ONE.618 – Foto: Vedran Metelko

Riječ je o zvučniku betonskog kabineta atipičnog oblika i s podrškom za bežični streaming glazbe iz mobilnih uređaja. Po potrebi se može koristiti i u interijeru i u eksterijeru. Iz ovog proizvoda naprosto pršti odmak od stereotipa i želja da se dokaže da i mi u vlastitom dvorištu možemo napraviti vrhunski audio proizvod modernog dizajna.

Izlagači iz Slovenije na TOO LOUD FESTU prisutni su od prvog dana. Pa čak i ove, a svi znamo kakve godine, neki od njih nisu posustali i ponovno su došli u Zagreb. Budu li nam sljedeće godine zvijezde naklonjene u većoj mjeri, vjerujem da će ih biti još više. I to je dobro jer, osim što su dragi i ugodni gosti, nude pregršt dobrog zvuka. Uz ranije spomenuti Holbo, ove godine nastupili su stari znanci, Miraudio (doduše, tvrtka je slovensko/srpska kombinacija) i debitanti, Protira Audio.

Miraudio – Foto: Too Loud

Miraudio je potvrdio dolazak na festival u zadnji čas, ali ne zato što je dvojio oko epidemiološke slike, nego oko toga hoće li uspjeti dovršiti zvučnike vlastite proizvodnje na vrijeme.

Miraudio – Foto: Vedran Metelko

Na kraju je sve dobro ispalo, tako da smo u izlagačkom prostoru premijerno čuti ne samo nove Miraudio zvučnike, nego i Miraudio cijevno integrirano pojačalo s ugrađenim Bluetoothom. Bio je to minimalistički sustav, ali za mnoge i jedan od najboljih na festivalu.

Protira Audio – Foto: Goran Matejak

Protira Audio se pak predstavio s teškom HIFI artiljerijom iz koje se izdvajaju Borrensenen zvučnici. Riječ je o zvučnicima koji su vrhunac današnje audio industrije i koji se izdvajaju superiornim tehničkim rješenjima. Očajno su skupi, ali isto tako pružaju izvanserijske performanse. Iako su svirali u maloj sobi, dali su jasno do znanja da se u njima krije enorman potencijal. Što smo ono rekli? Tako je, valja učiti i biti odlikaš.

Roxy CD Shop – Foto: Vedran Metelko

U otvorenom izlagačkom prostoru, točnije u hodniku na 2. katu hotela, Roxy CD Shop ponudio je zavidnu količinu vinila, od raritetnih second hand ploča do vrhunskih japanskih audiofilskih izdanja. Kad god sam tim dijelom prošao, netko je prebirao po pločama i tražio nešto za sebe. Izbor je zaista bio izvrstan. Na kraju mi je Roxy priredio iznenađenje i neočekivano pružio jedan od najljepših trenutaka festivala, ali i o tome nešto kasnije.

U otvorenom dijelu izlagao je i Auris Audio. Predstavio je HIFI uređaje vlastite proizvodnje, između ostalog i fantastičnu Tangenta gramofonsku ručku. Nemojte pitati koliko košta.

Auris Audio – Foto: Too Loud

No, tu je i EarMan, novi podbrend tvrtke iz kojeg su nastali minijaturni audio uređaji, ali ozbiljnog zvuka. Riječ je o pojačalima, D/A pretvaračima, pojačalima za slušalice i ostalom, prvenstveno namijenjenim mlađoj, ili bolje rečeno, neaudiofilskoj populaciji koja voli glazbu.

A kad već spominjem mlade, onda moram spomenuti i najmlađeg izlagača na festivalu, Jana Dumančića koji je izložio pojačalo za slušalice smješteno u kutiji za bombone. To je ujedno i njegov jedini proizvod.

U društvu Jana Dumančića, mladog domaćeg audio konstruktora čije pojačalo za slušalice smješteno u metalnu kutijicu za bombone držim u ruci – Foto: Too Loud

Nadam se da će ovako mladi i entuzijastični ljudi poput Jana dobiti priliku da javno predstave svoj rad i van događaja poput TOO LOUD FESTA. Smatram da to zaslužuju jer ‘pojačalce’ zaista radi odlično, a što samo govori da tu ima potencijala.

Za predah od klasičnih audio sustava pobrinuo se Lexus Zagreb koji je za ovu priliku ispred samog ulaza u hotel parkirao Lexus ES Luxury automobil s ugrađenom Mark Levinson Car Sound sustavom, jednim od najboljih serijskih auto audio sustava u svijetu.

Lexus Zagreb – Foto: Too Loud

Bila je to prilika da posjetitelji čuju kako i jedan vrhunski audio sustav zvuči u automobilu. Bilo je negodovanja i kritika jer se sustav mogao čuti samo u subotu, ali takve su bile okolnosti i bolje nismo mogli.

Ono kad skužiš da ti se ne izlazi iz Lexusa, ponesen zvukom Mark Levinson Car Sound sustava – Foto: Too Loud

Sljedeće godine dat ćemo sve od sebe da prezentacija bude omogućena oba dana festivala. No to ne umanjuje činjenicu da sam i sam ostao zapanjen kvalitetom zvuka i da mi je došlo da se u Lexusu zadržim daleko više od planiranog.

The Gentleman – Foto: Too Loud

Ovogodišnji TOO LOUD FEST ostat će zabilježen i po sjajnom nastupu The Gentlemana. Najavljenu u službenom programu kao glazbenik koji ‘predstavlja hrabar iskorak u svijet glazbe kroz istraživanje i osebujan pristup komponiranju pjesama’, nastupom je u potpunosti opravdao napisano. Nastup bih osobno opisao kao fin, uglađen i kulturološki gledano, iznimno vrijedan.

The Gentleman – Foto: Too Loud

The Gentleman raspolaže osebujnim glasom i ima sposobnost da slušatelja uvuče u svoje pjesme. U mojim ušima vješto koketira sa svijetom Nick Cavea i Leonard Cohena, dodajući svoje interpretacijske vještine i glasovne začine. Izuzetno mi je drago da je ove godine bio dio festivala i svojim nastupom nastavio niz probranih izvođača koji su dosad nastupali na TOO LOUD FESTU.

The Gentleman – Foto: Too Loud

Među gostima festivala našao se i Ljubiša Miodragović, glavni urednik beogradskog Hi-Files magazina. Ovih je dana u magazinu osvanula reportaža s festivala pod naslovom, ‘Makedonci ukrali šou’. Da se glavni urednik i ja kojim slučajem ne poznajemo i da nismo prijatelji, možda bih ga pitao kako to misli i tko je tu kome što ukrao.

Macedonian Crew na TOO LOUD FESTU – Foto: Vedran Metelko

Međutim, za takvo što nema potrebe jer je činjenica da su Makedonci, odnosno Teoharov Audio iz Skopja, zaista na festivalu organizirali spektakularnu prezentaciju novih zvučnika vlastite proizvodnje – Legendary.

Iza cijele priče stoji suradnja s Vlatkom Stefanovskim, svjetski poznatim glazbenikom koji je bio aktivno uključen u stvaranju Legendary zvučnika. Naime, upravo je Stefanovski radio na finom ugađanju zvuka, nakon svih laboratorijskih mjerenja i svega onoga što bi na papiru trebalo izgledati idealno. Teoharov Audio u potpunosti stoji iza inženjeringa, konstrukcije i proizvodnje (ekskluzivno limitirane, napravljeno je svega 15 pari zvučnika), ali je i u dizajnu primjetna suradnja jer je okrenut gitari kao instrumentu Vlatka Stefanovskog.

Teoharov Audio – Foto: Goran Matejak

Legendary zvučnici su na TOO LOUD FESTU imali svjetsku premijeru, a kao poseban gost došao je Vlatko Stefanovski. Cijela ideja prezentacije bila je osmišljena tako da Stefanovski nakon službenog dijela predstavljanja zvučnika, odsvira nekoliko stvari koristeći Legendary zvučnike kao razglasne. Već ovo samo po sebi predstavlja nešto neuobičajeno i rijetko viđeno.

Vlatko Stefanovski i Teoharov Audio – Foto: Vedran Metelko

Bistra voda, Uspavanka za Radmilu M. i Makedonsko devojče, kompozicije su koje Stefanovski odsvirao, i to – maestralno! Vjerujem da je cijeli taj projekt kulminirao na festivalu u jednom iznimnom ozračju. Vjerujem da su ljudi, općenito, željni dobrih vibracija i da im je pun kufer, da ne napišem nešto gore, svega i svačega. Željni su dobrog raspoloženja i nekih bezbrižnih vremena. Željni su i dobre glazbe, a upravo su to posjetitelji doživjeli. Nešto manje od pola sata proletjelo je u mahu, ali dovoljno dugo da se stvori famozna atmosfera u kojoj je i sam Stefanovski dao ogroman dio sebe, svirajući ‘to-die-for’.

Vlatko Stefanovski i Teoharov Audio – Foto: Vedran Metelko

Jedino za čim mogu žaliti, jest da taj dio festivala nije bio cjelovečernji koncert. Sve ostalo je bilo za pamćenje i ako mogu biti slobodan izraziti ogromnu sreću što sam to mogao podijeliti sa svima koji su došli na festival.

Vlatko Stefanovski i Teoharov Audio – Foto: Vedran Metelko

Nakon prezentacije prilazili su mi prijatelji i poznanici držeći ploče i CD-e Stefanovskog, pitajući mogu li ga zamoliti da ih potpiše. Rekao sam im da ne brinu jer se na festivalu nalazi čovjek toliko srdačan i pristupačan, da će svakome dati autogram sa zadovoljstvom. Nema tu potrebe za ‘posrednikom’. Tako je i bilo.

Vlatko Stefanovski – Foto: Vedran Metelko

S druge strane, Mihail Teoharov, jedan od braće Teoharov koji je u tvrtki zadužen za marketinške aktivnosti, i ja, zagrlili smo se sa suzama u očima jer smo znali da smo uspjeli ostvariti ono na čemu smo radili posljednjih mjeseci i znali smo koliko je truda uloženo da se ovakvo što na festivalu dogodi. I ne samo da se dogodilo, nego je i sve savršeno prošlo. Uspjeli smo i Livestream organizirati za sve one koji iz ovih ili onih razloga nisu došli na festival. Video prezentacije i nastupa uredno je pohranjen na Too Loud YouTube kanal tako da ga možete pogledati u cijelosti.

U čitavoj priči moj udio je bio najmanji i zaista skidam kapu momcima iz Skopja na uloženom ogromnom trudu i volji da izguraju prezentaciju na svjetskom nivou. Vlatku također. Osim što je virtuoz na gitari, ljudina je kakva se rijetko sreće. Nešto kasnije, u otvorenom prostoru ispred salona gdje se prezentacija održala, Makedonci su izbacili domaći ajvar, kačkavalj, vino i rakiju i počastili posjetitelje festivala.

Foto: Vedran Metelko

Dok sam pijuckao vino, prišao mi je Siniša, vlasnik Roxy CD Shopa i jedan od izlagača, držeći u ruci rijedak vinil Leb i sola i zamolio me da mu se Stefanovski potpiše. Rekoh, Siniša, pa daj priđi sam čovjeku, vidiš da je svima potpisao bez beda, potpisat će i tebi. Kaže Siniša, ma… daj ti traži, molim te. Okej, uzeo sam ploču, prišao Vlatku i zamolio autogram. Vlatko je potpisao, uzeo sam nazad ploču, okrenuo se Siniši i rekao, evo, izvoli. A Siniša kaže, a ne, prijatelju, to je za tebe.

Foto: Vedran Metelko

Ovo možda najbolje opisuje što je TOO LOUD FEST i kakve ljude okuplja. Festival je događaj gdje se ljudi međusobno osjećaju, gdje su prepušteni prijateljskim odnosima, gdje ih dobar zvuk i dobra slika spaja, događaj koji i u najgore vrijeme nudi optimizam i neko normalno stanje. Bar na dva dana.

Veliko hvala svima koji su došli i koji su sudjelovali na ovogodišnjem festivalu. Posebna zahvala ide cijelom menadžmentu DoubleTree by Hilton hotela koji je ponovno pokazao izuzetnu profesionalnost i susretljivost. Hvala Riha & Stamac Ltd. na podršci i pomoći u organizaciji.

Hvala Petri Seitz iz Alldance studija bez koje ovogodišnji festival ne bi imao prepoznatljivo zaštitno lice. Hvala Ratku Mavaru na suradnji i sjajnim fotografijama službenih vizuala, kao i fotografima Vedranu Metelku i Goranu Matejaku koji su također zaslužni za odlične fotografije s festivala.

Medijski su odlično festival popratili Mreža TV i Novi Milenij, oba partnera ovogodišnjeg izdanja kojima također i ovim putem upućujem veliku zahvalu, kao i Web kodeksu na informatičkoj podršci.

Hvala svim gostima i prijateljima festivala. I naravno, ogromna zahvala svim izlagačima bez kojih ne bi ni bilo TOO LOUD FESTA. Svi su se predstavili u besprijekornom svjetlu i dali sve od sebe da posjetiteljima pruže najviše što mogu.

Imamo datum sljedećeg festivala, preciznije, 15. i 16. 10. 2022. Bit će to peti TOO LOUD FEST, što znači da obilježavamo mali jubilej i da mora biti poseban. Vjerujem da ga vi, baš kao i ja, jedva čekate.

Vidimo se!

7 komentara na objavi “TOO LOUD FEST 2021: Zvuk i slika jači od virusa

  1. Sve super, no Marten – Pass kombinacija nije dobro radila ni na Multipaku, a kako čujem od drugih ni na Too Loudu. Ostalo sve zanimljivo.

  2. Zgodan člančić (nije članak) samohvale.
    Redom ću (svoje mišljenje).
    Neki sustavi su radili lijepo, neki manje lijepo. Osobno, dbaudio je imao neke prastare Ayon zvučnike, ali svirali su – prirodno i lijepo.
    S druge strane, imali smo ultrahighend (komercijalni, ne glazbeni) od Sonus Fabera i McIntosha koji nije svirao nikako radi prevelikog prostora (paštete po stolovima su potpuno nepotrebne), ista stvar s Passom i Marten kutijama, loše u malom prostoru itd.
    Išao sam pogledati panel “hifi je mrtav, živio hifi”. Tu nailazim na g. Savija koji je preprodavač i hifi mu je dobar koliko kupac ima novaca, g. Rupića čija knjiga je dobra i poučna, meni nepoznatog g. Rihu (za kojeg je očigledno bilo da ne zna ništa o hifi) i g. Uglješić, kojem čestitam na entuzijazmu, ali budimo realni, organizirao je ovo radi zarade.
    Izlagači su bili kako koji.
    Luđak koji prodaje pojačalo sastavljeno od gotovih modula s mogućnostima podešavanja koje niti sam ne zna sastaviti za – 10000 EUR. Na pitanje koliko je prodano – nula. Tako će vjerojatno i ostati. Za taj novac čovjek ode gdje god i bira (čak i skupi McIntosh se može složiti kod Rotary Audia za taj novac ili Pass Integrirac ili što god).
    Mali dečec koji prodaje mini pojačala za slušalice (što svakako podržavam, ali istovremeno i kritika organizatoru, mogli su mu stvarno donirati neku sobicu).
    Miraudio s nekim čudnim zvučnicima koji bi trebali, blago rečeno, pomesti sobu niskim frekvencijama, međutim nije primjećeno da rade uopće ispod 50 Hz (ili tako nekako).
    O Teoharovu ne znam što bih rekao. Čuo sam ih u Zagrebu, u Pakracu i u Skopju. Klasa. Bez pitanja.
    Stefanovski je bio samo trešnja na kolaču.
    Meni nepoznata firma EAD imala je neku japansku egzotiku i pokušaj revitalizacije Spendora. Sve kul. Sviralo je dobro i ako usporedimo koncepte, odlično u onosu na npr. Harbeth. Međutim, za tu cijenu sumnjam da netko ide kupiti zvučnike koji se rade u tvornici namještaja. Bar ja ne bih htio.
    Ono što je užasno je da organizator uopće nije vodio mjere zaštite (uostalom, gore na slikama 40% ljudi nema zaštitu) i iskreno, fućka se meni za njih, brinem se za sebe. To bi možda bio i najveći minus da nije bilo Lexusa ispred. Auto je, onako, šala i ako se hoće pokazivati auto s ozvučenjem onda dovedite Maserati sa Sonus Faberom ili AMG s Burmesterom. Mark Levinson je ionako ostao samo brand s irelevatnim uređajima, a Lexus je joša imitacija europskog automobila visoke klase.
    Sve u svemu, zabavno i hvale vrijedno. Tko se potrudio? Rotary Audio (neovisno o rezultatu), ono se ne viđa svaki dan; ljudi sa Spendorom (koji nemaju blage veze o hifi), ali entuzijazam, mladić sa pojačalima za slušalice; Audio Dream za dovođenje Linna (koji, btw, i nije nešto).
    Tko nije? Miraudio (tapšanje po ramenu i uvjeravanje da svira super), pohlepni lik koji prodaje prefabricirana pojačala za 10K EUR, likovi s projektorima na hifi eventu…
    I tako. Nije bilo loše, nije bilo jako dobro. Bilo je solidno. Odlično za okolnosti.
    Unatoč tome, Lexus i ML su shit, a nenošenje maski je trebalo sankcionirati.

      • Nisam snob, ali potrebno je reći popu pop, a bobu bob.
        Što radi onaj Mozaic audio? Sklapa Pascal module u kućište. Mogao je makar napraviti dizajn. Najskuplji dio pojačala je kućište. Pazi, NE ZNA objasniti što rade one tonske kontrole. Neka se ugleda na ION kako se to radi.
        Marten nije svirao dobro. Za 70K EUR zvučnik mora biti bolji od seksa.
        Zaboravio sam one neke Mađare. Top. Vrh. Kao i Teoharov te Devore.
        U Sloveniji nemamo ništa slično više pa je ovo jako dobro da postoji, čestitke g. Uglješiću i timu, ali njima je to posao. Vrhunski odrađen.

  3. @Janez
    Netočno govoriš o maskama a kamoli o sankcioniranju onih koji nisu nosili maske. Nije ti čudno što hostese na pultu nisu nosile maske ?
    Pa ja sam ih pitao nakon što su mi očitale covid potvrdu mogu li i ja ne nosit masku one su rekle da da.
    Slično mi se dogodilo par dana kasnije na baletu Gissele u Lisinskom na kojem također uz covid potvrdu nisi morao nosit masku.
    Ne znam kako je kod vas u Sloveniji ali ovdje je tako…

    Inače svaka čast što je uopće bilo TooLoud festa ove godine jer se i ove godine se otkazuju hifi sajmovi po svijetu. Je bio manji ali očekivano. Žao mi je što nisam bio na radionicama, ma treba dva dana bit na sajmu da se sve u miru otprati…
    Nije bilo lošeg zvuka , možda jedino neki setupi nisu ispunili očekivanja. Već su se i prije spominjali Marteni Statemanti s Pass pojačalom al možda treba neko vrijeme provest uz njih da se čovjek malo navikne . Moj je prvi dojam bio : Alo…kakvi su ovo šumovi ? A ono detalji. Možda šuškavi možda pretjerani.
    Bilo je detalja i visokih o kojima audiofil postane lako ovisan i u Orangutanima Referencima ali su različiti nego kod Martena.

  4. Čestitka na organizaciji. Ne čudi me što je g. Uglješić toliko smršavio 😀.
    Totalni sam laik, ali je zanimljivo da su i meni tri najbolja zvuka potjecala od sustava sa sljedećim zvučnim kutijama:
    1. Borrensen,
    2. Sonus Faber,
    3. Magico.
    Dobar zvuk je naprosto dobar zvuk.

    • BIla je to slatka dijeta. Trebao bih češće organizirati TLF i tako zadržati dobru liniju :) Hvala na dolasku i nadam se da se vidimo i sljedeće godine!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *