Znam što ste slušali prošlog ljeta

Sharing-music-03

Jedna od ljepših stvari vezanih uz glazbu je ta što se dijeli, nesebično širi kroz emocije milijarda ljudi. Dijeli se putem etera, koncerata, notnih zapisa, nosača zvuka, društvenih mreža i na još mnogo načina. Zahvaljujući internetu, glazba se zavukla u sve kuteve našeg planeta, a tu su prije svega pomogle ranije spomenute društvene mreže. Jesu li pomogle ili odmogle, tema je ovog teksta.

YouTube se (nažalost) pokazao kao izvor glazbe br. 1 na društvenim mrežama, o čemu sam nedavno pisao u postu YouTube – Fast food jukebox, i koji svojim mogućnostima naprosto vabi korisnike da sadržaj dijele s drugima. Prvi na udaru je naravno, Facebook, zatim Twitter, Google+, itd. Takvo dijeljenje na prvu ruku djeluje idilično. Odaberem neku stvar na YouTubeu, kliknem na “share” i biram gdje ću lansirati glazbu, pritom ciljajući svoje prijatelje, neprijatelje, publiku i tko zna koga još.

O ukusima se (ipak) raspravlja

OK, konačno sam glazbu parkirao na željeno mjesto, ali što sad s njom? Neka logika govori da bi sad ta glazba trebala imati status podijeljene i da bi svi, kojima je servirana, trebali čuti o čemu se radi te da, ako im se svidi, nesebično dijele dalje.

Međutim, postoji jedan važan filter u cijelom procesu koji mnogi zanemaruju ili ga uopće nisu svjesni i koji se nigdje ne spominje, niti na YouTubeu, niti na konačnim odredištima. Nalazi se u između mene tj. onog koji glazbu šalje na putovanje, i onoga koji glazbu prima. Taj filter se zove – glazbeni ukus. Drugim riječima, neće samo doprijeti podijeljena glazba, nego će se na temelju te iste glazbe kreirati određeni stav o onome koji ju je podijelio, tj. o meni.

Sharing-music-01Foto: “Sharing Music, Roman Style” – Ed Yourdon

.

Da konkretiziram. Zamislite situaciju u kojoj vi, recimo kao moj friend na Facebooku, na svom zidu ugledate narodnjački hit koji sam vam servirao kao nešto što je po meni vrijedno dijeljenja s vama i drugima. Što biste pomislili u tom trenutku? Ako se vaš glazbeni svijet ne poklapa s mojim, ili još gore, dijametralno je suprotan, vrlo vjerojatno ćete me kolutavim očima nazvati seljakom i nećete kliknuti na “like”, a ako se takav gnjusan čin ponovi, pribjeći ćete elegantnijem rješenju – unfriend. Pritom sam prilično siguran da vam ona “o ukusima se ne raspravlja” neće pasti na pamet.

Nažalost, tu priča ne završava. Realno gledajući, postoji i vjerojatnost da vi upravo volite narodnjake te da vam moj servirani hit odgovara u svakom smislu. Kliknut ćete na “lajk” čime ćete odobriti moj izbor i ukus, a ja ću dobiti poticaj da vas i ubuduće častim s dobrom glazbom. Jasno, po našim zajedničkim kriterijima tj. poimanju dobre glazbe.

I tu sve zajedno ne bi bilo ništa sporno kada bismo bili u pitanju samo vi i ja, i kada u cijelu priču ne bi bili uključeni i ostali prijatelji koji su kolateralne žrtve naše glazbe.

ipodFoto: Mat Baker / BBDO

.

Dvaput mjeri, jedanput pili

Sad bi se čovjek mogao zapitati i reći – “Pa dobro, s kim onda da dijelim glazbu? Nemoguće da svih mojih 823 prijatelja i ja imamo isti glazbeni ukus!” – Naravno da je nemoguće, ali ono što jest moguće je, da dvaput razmislimo prije nego kliknemo na “share”. Tako ćemo uvažiti prijatelje i svoju zajednicu i dozvoliti da im se ne mora svidjeti ono što i nama. Ne moramo baš sve bacati pred druge što nam dođe pod uho, baš kao što nećemo oduševljeno podijeliti homofobni tekst s prijateljima istospolne orijentacije jer bismo ih lako mogli povrijediti. Naravno, pritom više govoreći o sebi.

Na forumima gdje postoje specijalizirane, žanrovske teme, nešto je bolja situacija jer će se tu uglavnom naći istomišljenici. Pa opet, i ovdje postoji opasnost da primjerice u temi “Rock & Roll” zanemarimo činjenicu da je navedeni žanr ogromno more pa da i tu forsiramo svoju sklonost ka nekoj podvrsti koja je drugima jednostavno odbojna ili plitka.

Želite da i drugi poslušaju što i vi? Napišite im to!

Najveći problem koji vidim kad je dijeljenje glazbe u pitanju je taj, što se glazba dijeli šakom i kapom, šutira uokolo poput krpane lopte. U suštini nemam ništa protiv da se dijeli što više, ali imam da se omalovažava, a nepromišljenim dijeljenjem to se upravo i događa.

Nažalost vrijeme u kojem živimo ne dozvoljava nam luksuz da se više pozabavimo, ne samo s glazbom koju toliko volimo, nego i s masom drugih, uvjetno rečeno, bitnijih stvari. A kad kažem pozabavimo, tad prvenstveno mislim na trenutak u kojem dijelimo glazbu ne samo zato da bila dijeljena, nego s ciljem da nekome ukažemo na nešto novo ili podsjetimo na nešto što je ostavilo trag u glazbenom svijetu.

Kad vidim na svom Facebook zidu video prikaz nekog spota uz popratni tekst tipa “This!”, “Može”, “Fuck yeah!”, “Dobro jutro” ili “<3 <3 <3”, malo toga sam saznao o toj pjesmi ili kompoziciji. Jedini način da saznam nešto više je taj, da kliknem na link i poslušam o čemu je riječ. Međutim, kada bih to učinio sa svakim linkom koji se pojavi, potrošio bih cijeli dan slušajući tko zna što.

FacebookŠto je pisac htio reći?

.

O Twitteru da i ne govorim. Tweet s linkom i tekstom koji prilikom dijeljenja s YouTubea ovaj sam generira u “Svidio mi se zapis na YouTube usluzi…”, u meni pogotovo izaziva nervozu.

Kad god sam stavljao u tweetove YouTube linkove, potrudio sam se da napišem barem riječ, dvije o onome što dijelim koristeći neki prigodni hashtag (#). Ponekad su tweetovi bili sarkastičnog karaktera poput ovog na donjoj slici, ali su uglavnom odražavali, ili emotivno stanje, ili su stavljeni u određene glazbene okvire. Ruku na srce, i sam sam znao zaželjeti dobro jutro ili laku noć uz neki YouTube link ne govoreći ništa, ali to je više izuzetak od pravila. Tja, pa i ja sam od krvi i mesa.

Tweet

Valja imati na umu i to da je Twitter ograničen sa 140 znakova u postu pa se tu i ne očekuju duži opisi, ali zato se u Facebooku itekako da napisati opširniji tekst.

Ranije spomenuti forumi također su riznice glazbenih tema u kojima sudionici preporučuju ili “govore” o tome što slušaju. Nažalost, pritom se vrlo često stavljaju samo slike naslovnice albuma što naravno stavlja upitnike nad glavama jer nema popratnog teksta.

jarreNaslovnica albuma Jean Michel Jarrea, “Aero”. Ako vam ne napišem o čemu je riječ, a vi niste upoznati s diskografijom Jean Michel Jarrea, velika je vjerojatnost da ćete u potpunosti ignorirati moju preporuku jer vas nisam ničim zaintrigirao.

.

Ako zaista želite dijeliti glazbu sa svrhom i ciljem da prijateljima ili zajednici približite određeno glazbeno djelo, onda nije dovoljan samo link ili slika. Uz kratak opis ili jasno izražavanje emotivnog stanja koje glazbeni broj u vama izaziva, ne samo da ćete ispuniti svrhu dijeljenja glazbe, nego ćete dati i jasniju sliku o sebi. Štoviše, postoji mogućnost da otvorite sasvim nove glazbene vidike u oba smjera te da i sami postanete bogatiji za neku “novu” glazbu.

Društvene mreže ne mare o tome što vi slušate i kako slušate. One će vam ponuditi bezbroj načina kako da glazbu dijelite, ali vas neće usmjeriti ili upozoriti. Tu se snalazite sami sa svojim glazbenim svijetom. Međutim, dobra vijest je ta, da društvene mreže zaista mogu glazbeno obogatiti čovjeka, ali samo pod uvjetom da sam zauzme stav prema glazbi te da ju ne shvaća kao nešto manje važno od recimo, pisane riječi.

2 komentara na objavi “Znam što ste slušali prošlog ljeta

  1. Zanimljiva tema (da, svaki dan pročitam jedan post :D) na koju mogu dodati samo jedno: ima više od 6-7 godina kako sam s prijateljima prestao dijeliti glazbene preporuke. Najviše iz razloga što nemam puno prijatelja s kojima dijelim glazbeni ukus, a prepo. ruka nikad nije dobra ukoliko je nametnuta. Druga stvar, unazad par godina sam prestao dijeliti linkove s istim tim prijateljima na društvenim mrežama (osim Twittera, jasno) iz razloga što nitko od njih ne razmišlja kao ti ili ja kada na fejsu ugledaju link na pjesmu s 200 pogleda. Sharing ne mora nužno biti i caring :)

    Mogao bih reći da sam se ja na kraju prilagodio njima… Neka sam napravio i krivu stvar, ali na ovaj način sam se osigurao od “loših” preporuka s njihove strane i “nametnutih” preporuka s moje.

    PS: malo mi je srce poskočilo kad sam prepoznao Aero cover :)
    PPS: tipfeler u naslovu.

    • Slažem se s tobom i zato sam izbjega(va)o naslov rubrike “Glazbena preporuka” ili sl. Ovako nudim glazbu na mom “jelovniku” pa kom se svidi. Doduše, tekstove znam završiti riječima da album preporučujem, ali opet, svrstani su u određene žanrove tako da je za očekivati da ne budu shvaćeni kao nametnuti.

      Volim vidjeti, koji put i čuti, što moji prijatelji na društvenim mrežama slušaju. Ima tu odličnih naslova. Problem je zaista u tome što masu tih prijedloga preskočim jer ne znam o čemu se radi. Oni su lijeni napisati, kratak opis u linku često ne govori dovoljno, a ja pak nemam vremena za svako klikanje i istraživanje.

      Hvala za otkriveni tipfeler. Ne bi vjerovao, naslov je jedini koji nisam dvostruko provjerio prije lansiranja teksta, a pročitao sam ga jedno 10 puta :)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *