Revel Ultima Salon 2

TEST/ Revel - Ultima Salon 2 zvučnici

Revel-Ultima-Salon-2-09

Jedna od ljepših strana pisanja bloga je ta, što su mi se otvorila vrata prema HIFI komponentama o kojima sam samo čitao ili sam ih negdje, uglavnom u nepoznatim sustavima i uvjetima, slušao. U nepune 2 godine koliko ovaj blog postoji, kroz vlastitu slušaonicu prošao je zavidan broj komponenti s kojima sam se više-manje jako dobro upoznao. Stekao sam uvid u njihove mogućnosti i stvorio širu sliku u visokovjeran svijet zvuka općenito. Bilo je tu iznimno svijetlih trenutaka poput testiranja izvanserijskih Dan D’Agostino Momentum pojačala, Audeze LCD-3 slušalica (recenzija u pripremi) ili zvučnika iz naslova o kojima ću ovdje posvetiti nekoliko rečenica.

Revel Ultima Salon 2 zvučnike (22.000 €) slušao sam unazad par godina u više navrata na sajmovima i prezentacijama distributera. Gdje god bih ih slušao, uglavnom su ostavljali pozitivan utisak na mene. Želja da ih nekad, u nekom trenutku, čujem u vlastitom domu, ostvarila se sredinom ožujka ove godine kada sam dogovorio testiranje sa Sigmom Audio, hrvatskim distributerom Revel zvučnika.

Revel-Ultima-Salon-2-04

Ultima Salon 2, smješten je na sam vrh ponude ovog američkog proizvođača zvučnika. Od kako su ga 2008. godine predstavili, Ultima Salon 2 uredno prestižnim nagradama puni vitrine tvrtke. I zaista, ako bacite pogled na stranice proizvođača, vidjet ćete popis nagrada usporedivih s filmskim Oscarima.

No, na stranu Hollywood i recenzije, ovo je bila prilika da se sam uvjerim o kakvom kalibru zvučnika je riječ. Zvučnike su dopremili momci iz Sigme Audija, trojica preciznije, jer su pakirani u ogromne kutije. Tog prijepodneva nisam bio doma pa sam zamolio majku da dođe do mene i otvori im vrata stana. Još se danas s osmijehom prepričava opis začuđenog lica moje majke koja ih je pitala – Isuse, pa koliki su to zvučnici kad ih trojica nose?! Još smješniji je bio odgovor – Gospođo, ovo je tek prvi zvučnik.

Sam zvučnik teži nešto više od 66 kg, dok s pakiranjem iznosi, za kičmu impresivnih 81 kg. Težina nije jedini faktor koji iziskuje više osoba, nego i vađenje iz kutije. Takav je zahvat nemoguće izvesti za pojedinca, stoga je nužna pomoć druge ili treće osobe. Uz kilažu obično ide i visina, a ona iznosi kod Ultima Salon 2 zvučnika 135 cm. Sljedećeg sam dana smjestio zvučnike u sobi te im tražio idealno mjesto još nekoliko. Konačno sam došao do pozicije u kojoj su pokazali da se dobro uklapaju u odnosu na sobu. U tom trenutku, kritičko slušanje je moglo početi.

Revel-Ultima-Salon-2-01

Prije nego što nastavim, napisao bih tek kratak tehnički opis zvučnika. Riječ je o četverostaznim bas refleks zvučnicima. Ugrađene jedinice raspoređene su na bas, srednjetonsko, visokotonsko i ultra visokotonsko područje. Sve su jedinice izrađene od titanija, izuzev ultra visokotonske koja je izrađena od berilija.

Revel-Ultima-Salon-2-02

Frekvencijski raspon se kreće od 23 Hz do 45 kHz (+/- 3 dB), uz osjetljivost od 86,6 dB (SPL/2.83 V/m) te nominalnu impedancu od 6 ohma (minimalna, 3,7 ohm/90 Hz). Možda posljednji podatak govori o tome kako Ultima Salon 2 ne bi trebao predstavljati posebno težak teret za pojačalo, ali praksa govori da mu ipak treba osigurati potentno i stabilno pojačalo kako bi se pokazao u punom svjetlu.

Skretnica po mnogima predstavlja pravo malo remek-djelo audio inženjerstva te je upravo ona ta, koja je većim dijelom zaslužna za kvalitetu zvuka Ultima Salon 2 zvučnika. Inače, sama skretnica je višeg reda s rezovima na 150, 575 i 2300 Hz. Korisniku je omogućena intervencija na skretnici kako bi maksimalno prilagodio zvuk sobi i osobnom ukusu. Isprobao sam nekoliko varijanti, ali sam se na kraju vratio tvorničkim postavkama jer su tako u mom slučaju pokazale najbolje rezultate.

Revel-Ultima-Salon-2-05

Revel-Ultima-Salon-2-10

Što se tiče samog izgleda zvučnika, rekao bih da nisu za svačiji ukus. Netko će kombinaciju prirodnog furnira i visokog crnog klavirskog sjaja spojenim u vitku i zaobljenu figuru naći atraktivnom, međutim skidanjem zaštitnih mrežica stvari se bitno mijenjaju. Tu u kombinaciju ulazi metal, odnosno srebrna boja zvučničkih jedinica. Sad imamo crvenkastu, crnu i srebrnu kombinaciju boja koja traži srodnu okolinu. Naravno, ovo vrijedi samo ako vam je estetika važna kao i tajvanska ponuda piva i nije vam u stvari važno kako zvučnik izgleda dokle god pruža idealan zvuk po vašim mjerilima.

Revel-Ultima-Salon-2-06

Na svu sreću, postoji i druga kombinacija boja u kojoj je cijeli kabinet izveden u crnom klavirskom laku. E, to je već druga priča i po mom osobnom sudu takvi zvučnici izgledaju daleko bolje. Kako god odlučili, vodite računa o tome da kupujete besprijekorno izrađene zvučnike. Nisam uspio pronaći niti jedan, jedini detalj koji bi mi zapeo za oko u smislu nedorečenosti ili loše izvedbe.

Revel-Ultima-Salon-2-07

S obzirom na to da sam ljubitelj jazz glazbe, krenuo sam u slušanje s Terjeom Rypdalom i albumom If Mountains Could Sing (ECM 1554, 1995.), odnosno uvodnom kompozicijom, The Return Of Per Ulv. Snimak je studijski dobro obrađen, možda čak i previše, ali odlično dočarava prostornost u smislu umjetno stvorene pozornice. Naime, slušajući glazbu uživo, teško da će glazbenici zauzeti takve pozicije u prostoru te da će zvuk dolaziti iz isto tako nerealne daljine, ali s druge strane, stvorena atmosfera pruža uvid u glazbu usporediv s gledanjem 3D filma.

Album 1

Ultima Salon 2 gradi, uvjetno rečeno, nekonvencionalnu pozornicu jer se zvučna slika proteže doslovno između dva zvučnika i čini savršen pravokutnik. Zamislite da imate dva visoka kolca između kojih ste razvukli plahtu. Pred sobom imate ogromno filmsko platno van kojeg nema slike. Slično je i ovdje s razlikom što se pojavljuje dubinska perspektiva. Ona u ovom slučaju nije mala, štoviše, vrlo je duboka i jasna. Uz to, zvučnici su pokazali da bez obzira na svoju veličinu mogu u potpunosti nestati u prostoru.

Šesta kompozicija na albumu, Foran Peisen, također izvrsno izolira zvukove u prostoru te laganim uvodom fino ocrtava instrumente, u ovom slučaju metlice na čineli i bas pedalu.

Album 2

Nastavio sam s Eleni Karaindrou i famoznim albumom Concert in Athens (ECM New Series 2220, 2013.). Zaredale su se, najprije Eternity Theme, zatim Closed Roads, Farewell Theme i naposljetku, Lauras Waltz. Svaka je od tih kompozicija ponudila izvanserijski ugođaj zahvaljujući sjajno dočaranim timbrom instrumenata. Violina, klavir, akordeon, violončelo i saksofon su na Ultima Salon 2 zvučnicima zvučali izuzetno uvjerljivo.

Toj uvjerljivosti pridonijela je i iznimno precizna zvučna slika. Takozvani ‘pinpoint’ ovdje je došao do punog izražaja i u nekoliko trenutaka sam doslovno imao osjećaj da mogu, ne samo pokazati gdje se pojedini instrumenti u prostoru nalaze, nego ih i dotaknuti. Drugim riječima, holografski efekt je bio u velikoj mjeri izražen.

Revel-Ultima-Salon-2-03

Naravno, uz ostale zvučne karakteristike koje Ultima Salon 2 nosi u sebi, svakako valja naglasiti dinamiku koja je naprosto nevjerojatna. Bez obzira na to što slušao, odnosno koji glazbeni žanr, dinamički otkloni su odrađeni bez zamjerki.

Trenutak kada nas je nekolicina zajedno poslušala The Out of Towners, Keitha Jarretta s istoimenog albuma (ECM 1900, 2004.), možda ostaje kao jedan od najsvjetlijih primjera prezentacije visokovjernog zvuka koje su moje uši čule. Kompozicija traje gotovo 20 minuta, stoga ako želite donekle doživjeti ovo o čemu pričam, nađite malo vremena, pojačajte zvuk i pustite da se The Out of Towners prirodno razvija. Javite mi ako ste ga kasnije stavili na ‘repeat’.

The Out-of-Towners by Keith Jarrett Trio on Grooveshark

Uz nevjerojatnu energiju kojom je kompozicija prenijeta, stvorena je izuzetno izražena iluzija – ‘tamo sam’. Bio je to privatni koncert na pamćenje na kojem nisam bio jedini čije su ruke imale uzdignute dlačice.

Takvom hedonističkom doživljaju dobrim dijelom Revel Ultima Salon 2 može zahvaliti ostatku sustava, ponajprije PASS X250.5 pojačalu koji mu nije dao da se otkači s lanca i krene svojim putem. Držao ga je cijelo vrijeme pod kontrolom, ali u srdačnom odnosu. Nije to bilo samo pitanje sirove snage, nego i sinergije dviju HIFI komponenti općenito.

Revel-Ultima-Salon-2-08

Ako napravim usporedbu s Rockport Technologies Atria zvučnicima koje sam također testirao u svom sustavu te s Wilson Audio Sophia 3 zvučnicima vlastitog sustava (sva 3 zvučnika sličnog su cjenovnog razreda), rekao bih da Revel Ultima Salon 2 zauzima prvo mjesto po pitanju uravnoteženosti zvučne slike, odnosno povezanosti po cijelom spektru.

Atria zvučnike krasi spektakularno visokotonsko područje, dok Sophia 3 dominira prezentnošću srednjetonskog područja te autoritetom u donjim frekvencijama. Svaki od ta 3 zvučnika predstavlja vrhunski proizvod i pružit će zavidan visokovjeran zvuk. Međutim, Ultima Salon 2 svojim ‘nedostatkom’, ili bolje rečeno, nemogućnošću da krajnje visoke i niske frekvencije iskaže u punom svjetlu, ono što je između, pruža izrazito homogeno i ispravno.

Ovdje treba biti oprezan i bilo bi krivo steći dojam da Ultima Salon ima roll-off u visokima ili da nema basa. Baš suprotno, zvučnici su u stanju pružiti dovoljno informacija te otkriti što se sve krije u glazbenom zapisu.

Album-3

Još jedno mi je glazbeno djelo pružilo ogroman užitak slušanja. Riječ je o Emperor, klavirskom koncertu br. 5, Ludwiga van Beethovena u izvedbi Londonskog filharmonijskog orkestra i Arthura Rubinsteina (RCA Red Seal, 2005.).

Iako sam negdje pročitao kako je Rubinstein svirajući vješto prekrio svoje godine (88 u trenutku snimanja), odnosno činjenicu da je prestar za sviranje klavira te da su se trikovima s istim ciljem poslužili dirigent Daniel Barenboim i producent Max Wilcox, osobno držim da je riječ o sjajnoj izvedbi koja odlično dočarava lepršavost i šarm samog djela. Ovdje je još jedanput Ultima Salon 2 dokazao da je kadar superiorno reproducirati zvuk klavira. Kroz fine pasaže osjetio sam svu suptilnost biranja klavirskih tipki praćenih orkestrom.

Revel-Ultima-Salon-2-11

Među prijateljima koji me često posjećuju i vrlo rado dođu poslušati HIFI uređaje koje dovučem doma na testiranje, bilo je i onih koji su tvrdili da nikad bolji zvuk u mojoj kući nisu čuli. Neki su u komentarima otišli čak toliko daleko pa predložili da se pod hitno riješim svojih zvučnika i kupim Ultima Salon 2. Naravno, ovim potonjim više ne nudim gostoprimstvo.

Šalu na stranu. U mnogo toga se s njima slažem i priznajem da Sophia 3 nema neke karakteristike Ultima Salon 2 zvučnika. S druge strane Sophia 3 ima nešto što ovi nemaju i tako u krug. Govorim o apsolutnim kriterijima gdje se u svjetlu cijene s punim pravom traži dlaka u jajetu. Ponovo ponavljam kako je riječ o istinskim high-end zvučnicima i svaki briljira na svoj način. Hoćete li u konačnici kupiti jedne ili druge, ili možda neke treće, ovisi o mnoštvu faktora, a posebice o osobnom ukusu i poimanju visokovjernog zvuka. Budžet nećemo spominjati.

Revel-Ultima-Salon-2-12

Na kraju bih zaključio kako sam imao čast da u svom sustavu mogu slušati ove izuzetne zvučnike. Kad se samo sjetim što se prodaje pod high-end i s kakvim cijenama, rekao bih da Revel Ultima Salon 2 best-buy high-end zvučnik.

Nedavno je Sigma Audio otvorio za širu javnost novi izložbeni prostor u kojem se nalazi par Ultima Salon 2 zvučnika. Prostorija sa zvučnicima je akustički tretirana i slične je kvadrature poput moje. Nazovite, pitajte ili vrebajte, ali nemojte propustiti prvu sljedeću priliku da čujete o kakvim zvučnicima je riječ.

 

Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo/DAC: Classé CP-800
Izvor zvuka: Mac Mini (Mid 2010/Maverics)
Software: Fidelia, Audirvana Plus
USB/SPDIF konverter: M2Tech HiFace EVO
PSU za M2Tech: Soundness
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti: Sumić Audio Black Hole 5 Plus (XLR)
Digitalni kabeli: Audioquest Raven AES/EBU (XLR), Nordost Blue Heaven USB
Strujni kabeli: Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
HIFI polica: Rondo
Soba: Akustički tretirana, 8,5 x 3,8 x 2,8 m

14 thoughts on “Revel Ultima Salon 2

  1. Ok Roki, here it comes.

    Errata:

    Područje iznad 2300 ne bih baš nazvao ‘ultra visokotonskim, bolji raspored opisa išao bi niskotonsko (575), više srednjetonsko (575>2300) i visokotonsko (>2300). Riječ ultra upotrebljava se za npr. ultrazvuk, odnosno zvuk koji je ultra/iznad čujnog područja.

    Nije titanij, nego titan, crni Uglješa.

    Težinu koju zvučnik predstavlja pojačalu ne čini samo niska impedanca, nego i količina reakcije, odnosno koliko snage zvučnik vraća u pojačalo. Sama brojka od 3.7 bez faznog kuta ne predstavlja koristan podatak, te ne predstavlja temelj za zaključak koji si donijeo. Taj podatak može se vidjeti na dijagramu impedancije i faze. Za utjehu, ovo je zvučnik s izvrsno dizajniranom skretnicom i faza u tom području je iznimno dobro kontrolirana i nije težak teret. Srednja (ka nižoj) osjetljivost zahtijeva jako pojačalo zbog ukupno proizvedenog zvučnog tlaka ukoliko ga vlasnik želi ‘oplesti’ kako spada.

    “Ultima Salon 2 gradi, uvjetno rečeno, nekonvencionalnu pozornicu jer se zvučna slika proteže doslovno između dva zvučnika i čini savršen pravokutnik.” To se zove stereo. Sve ostalo su efekti. Nepoznavanje ćemo pripisati tvojoj mladosti, tko ti kriv kad nisi rano omatoreo.

    “Ultima Salon 2 svojim ‘nedostatkom’, ili bolje rečeno, nemogućnošću da krajnje visoke i niske frekvencije iskaže u punom svjetlu”. To se zove nedostatak istitravanja i izobličenja. Znam da nisi navikao na to, ti voliš da te zvučnik pošteno išamara. Još si mlad, ima vremena…

    “Šalu nastranu”

    • Luka,

      ‘Ultra visokotonsko’ u smislu da berilijska jedinica može isporučivati uz visoke i ultra visoke frekvencije. Naravno da su te frekvencije van ljudskog čujnog područja, baš kao i infra frekvencije. Ako pogledaš stranice Revela, odnosno specifikacije Ultima Salon 2 zvučnika, vidjet ćeš da i sam proizvođač navodi kako je u njihov zvučnik ugrađena, citiram, ‘Ultrahigh-frequency Drive Components – 1″ (2.5 cm) beryllium tweeter’.

      Što se tiče titanija, može biti da se nismo školovali unutar istog sustava ili čak države. Naime, mene su u osnovnoj školi, ovdje u Zagrebu, učili na satovima kemije da je titanij kemijski element oznake Ti, dok su mi na zemljopisu tumačili kako je Titan Saturnov najveći mjesec. Evo, čini mi se da je moje znanje u skladu s ova dva izvora:
      http://hr.wikipedia.org/wiki/Titanij
      http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61477

      U nastavku sam naveo, ‘Možda posljednji podatak govori o tome kako Ultima Salon 2 ne bi trebao predstavljati posebno težak teret za pojačalo…’. Dakle, uoči ‘možda’ na početku rečenice i MOŽDA shvatiš kako sam se ogradio upravo od donošenja zaključka.

      Rečenicu o ‘nekonvencionalnoj pozornici’ izvukao si iz konteksta. Pokušao sam slikovito dočarati u što korisnik ‘gleda’ dok sluša Ultima Salon 2 zvučnike. Za nekoga tko nije poznavatelj akustičkih pojava poput tebe, a takvih ima među čitateljima ovog bloga, lakše će shvatiti o čemu pišem upravo takvim pristupom. S druge strane, vjerujem da ćeš na stranicama svog bloga podrobnije objasniti što su stereo i stereo efekti. Ako takav tekst već postoji, link možeš ovdje slobodno staviti.

      Nadalje, nije stvar volim li ja da me zvučnik, kako ti kažeš, išamara, nego želim čuti što više modela zvučnika kako bih stekao širu sliku o visokovjernom zvuku. Naravno da na tom putu ima puno rupa, kamenja i trnja. Ne vidim tu nikakvo šamaranje, nego baš suprotno, otvorenost prema nepoznatom.

      Na kraju, a vezano uz moje navike, dodao bih tvom komentaru da sam s vremenom navikao na pokroviteljske etikete tako da na njih gledam kao na folklorni poriv. Nastran, naravno.

      • Roki,

        kad se govori o skretnici, gleda se rezna frekvencija u kojoj rez (počinje i završava). Revelu ponekad ponestaje superlativa, najradije bi nešto nazvali ultra-mega-super-turbo-najbolji.

        Ona referenca na titan/titanij je vječna borba u HR kemijskoj nomenklaturi, izvor je Kemija u industriji, ‘Strukovno nazivlje’. To je manje bitno.

        Ono što je bitnije je MOŽDA nešto i nešto. Guess može biti ‘educated’ ili ‘ćorava-koka’ metoda. Valjda bi trebao nuditi i nekakve informacije u koje se ljudi mogu pouzdati, ne samo slikice hohglanca i makakade o kutijama od 100 kila.

        Ovo što se tiče pozornice – zapravo je poražavajuće da velika većina ljudi koji se smatraju hifistima upravo nema pojma kako stereo funkcionira. Nisam se referirao na ljude koji nemaju potreban staž (newcomere).

        Da ne misliš da te hvatam na semantiku u predzadnjem pasusu, visokovjeran zvuk je onaj koji najviše odgovara originalnoj izvedbi (referentno – referira se na izvedbu). U kontekstu domaćih prilika – onaj koji može reproducirati instrument kako se čuje uživo. Zvučnik treba imati mirnoću, jer je poznato da instrumenti ne naglašavaju nijedno područje koje im ne pripada. Sama činjenica da to (mirnoću) nisi izdvojio kao prednost, nego kao potencijalni nedostatak mi je privuklo pažnju.

        Čekaj da obučem kamižot, pa da zatancamo skupa.

  2. Crap, idem tebe ispravljat onda pogriješim. Vidiš što je karma.

    niskotonsko (<150), niže srednjetonsko(150575), više srednjetonsko (5752300) i visokotonsko (>2300)

  3. Polako dečki :-)

    Luka, znam da je baš ovaj zvučnik uzrok tvojih mokrih snova i grubih buđenja. Potpuno razumijem tvoj gnjev što Nebac Wilsone nije zamijenio Revelima, pa da ti i ja možemo s vremena na vrijeme uživati u njihovoj veličini i pravednosti.

    Nemoj tako, ti i Nebac ste među posljednjim mohikancima koji o HiFi nešto znaju (svaki na svoj način), a da imate volje i želje ponešto o tome i napisati. Luka ne budi škrt na riječima i znanju pa radije dopuni Nebčeve subjektivne impresije zvukom i izgledom Revela i pojasni nam zašto bi to trebla biti vrhunska kutija za te pare, odnosno meni pojasni zašto su mi tako svidjeli :-) Nebac je dobro u uvodu posta opisao ljepšu stranu pisanja bloga, nije spomenuo ružniju, a to je iznošenje svojeg viđenja i izloženost komentarima koji neki puta i nisu baš u *dobroj volji*. Nemoj da nam se i Nebac ostavi guščjeg pera jer bumo onda na materinjem jeziku mogli čitati jedino vrhunske postove na ANetu, kao što je recimo recentni, velebni, nasušno potreban, rekao bih prosvjetiteljski usporedni test UTIKAČA na naponskom kabelu do strujne letvusine, sa detaljnim opisom ZVUČNOG POTPISA svakog od njih, te gromilu dubokoumnih komentara u nastavku…. BRRRRRR…..

    Nebac, kako si i spomenuo, ja sam taj (ili jedan od njih) kojemu se zvuk ovih Revela svidio više od svega što sam kod tebe čuo. To je za mene ponajbolji zvuk koji sam uopće čuo iz ovakvog danas uobičajenog tipa zvučnika, basreflex dvo tro ili četverosistemac relativno male litraže sa kalotom i nekolicinom bas membrana omanje površine i ovećeg hoda, prilično niske osjetljivosti i bauljajuće impedance. Tipična *moderna* kutija krcata HajTek điđama, materijalima i dosjetkama, gotovo osuđena na tranzistorske snagatore. Bljak ;-)

    Ne znam jeli to bio trenutak dobre atmosfere ili sinergije sistema i sobe sa Revelima, ali mene je posebno oduševila iznimna dinamika uz vrlo prirodan tonski balans što je naravno rezultiralo vrhunskim timbrom. Pozornica je također bila realna, nije se događalo da mi basist sjedi u krilu a bubnjar lupeta u šumi… Veća i dublja pozornica meni osobno koji puta zna i zasmetati. Osim svega, ako vokal pjeva na dva cm od mica onda je za očekivati da se nalazi između ili čak ispred zvučnika i ima usta ko garažna vrata za FAPa što mnogi često iz neznanja zamjeraju recimo horni, koja jadna opet iz neznanja to vrlo vjerno i pokaže (znaš da sam ja hornaš pa moram malo :-)

    Meni je to bilo vrhunski! Kad bi se iz ne znam kojeg razloga (zeleni recimo) morao skinuti sa horni i SETa ovo je nešto u što bi se prebacio i nemam osjećaj da bi se puno i dugo patio. Hvala drugar na još jednom iskustvu, i bilježim se sa štovanjem.

    Luka izvoli ;-)

    BTW
    Dečki, načuo sam da je ovih dana nekakav religijski blagdan… Bajram?… Dan Republike?.. Sakyamuni?…Janmaštmani? …Tijelovo?…, ne znam točno… pa ono….. PISLAVENDANDRSTENDING :-)

  4. Hej Dupli, nije baš ovaj zvučnik uzročnik, kak’ ih zoveš ‘mokrih’ snova. Nemam želju da ih posjedujem, jer nemam uvjete za takav zvučnik. Pazi, nema tu gnjeva, nego je prisutna neusklađenost. Opet zalazimo van objektivne domene, i ulazimo u subjektivnu. Priznajem da kad me ‘dotakne’ u domenu, imam takta otprilike onoliko koliko ima jedan VBR. Poslije ostane samo papar.

    Moji komentari jesu u dobroj volji, možda se ne čini tako, ali je. UPRAVO da se ne pretvori u još jedno amatersko glasilo u kojima se moglo pročitati sve i svašta, od raznoraznih fantazija koje graniče s metafizikom, pa do kognitivne disonance koja je prisutna prilikom davanja završne ocjene. Jer ukoliko tako nastavi, ovaj hobi će ostati bez stvarnih temelja i pretvoriti će se u ono što smo vidjeli u Minkenu. Hobi je lijep, plemenit, ali prepun zabluda i propagande.

    Mislim, ja jesam za pluralizam, bilo bi glupo imati samo jedno mišljenje, ali ako je to mišljenje zasnovano prvenstveno na objektivnim, a potom subjektivnim parametrima, onda ga treba uzeti u obzir.

    Većina ne zna da više nije 1925. i da se daleko odmaklo od Rice-Kellogga. Treba uzeti u obzir pojmovne razlike u hifiju. Npr. da nekog tko skuplja stare automobile probudiš u tri ujutro i pitaš kako radi motor s unutarnjim izgaranjem, dobit ćeš odgovor. Usudi se pitati jednog audiofila kako funkcionira stereo.

    U osamdesetima je živio interesantan tip imena Dušan Dragović. Od njega su sadašnje generacije na zalasku mogle naučiti nevjerojatno mnogo, od raznoraznih (potkrijepljenih) tehnikalija, do stvarno iskustveno utemeljenih pretpostavki o zvuku neke komponente. I sve to unutar granica nekadašnje Yuge, gdje si za kupnju komponente morao uzeti godišnji da obaviš svu papirologiju, i to još ako si imao sreće. Dan danas, kada npr. kupuješ rabljenu komponentu iz tog doba, trideset godina nakon, možeš se mirne duše povesti za onime što je Duško napisao i to će stajati.

    E pa, Nebac, i ja bih volio da ti budeš tip svjetskog glasa i da te se ljudi rado sjećaju po nekakvom stvarnom sadržaju. Ako mi to zamjeraš, onda jebiga.

  5. Jedan gospodin je jednom rekao da je pisati o glazbi slično kao i plesati o arhitekturi…
    Luka, ne znam da li si Revele slušao kod Nebojše, ali ako nisi nema smisla komentirat njegov doživljaj zvuka; možda bi, da si bio tamo, i ti to baš tako čuo, a vrlo je vjerojatno da bi i da si to tako čuo svoje dojmove opisao drukčije. Ako si bio tamo onda je to potpuno druga stvar – uz više pive bi i dojmovi bili usklađeniji.

  6. Hej Luka, odličan post. Ma znaš da zezam za mokre snove, ali da ti ih neko pokloni siguran sam da bi do boli tretirao sobu dok ne prosviraju, dok bi poklonjene Wilsone vjerovatno prodao i lovu uložio u RH obveznice :-) I ja bi….Za sad toliko o Revelima i Wilsonima.

    Apsolutno podržavam objektivni pristup HiFi, no problem je da za takav pristup treba imati ili prepoznati znanje koje ljudi često poistovjećuju sa slušnim iskustvom – KRIVO! Puno je lakše imati subjektivni pristup ovom hobiju, jer ne zahtjeva ulaganje u znanje niti argumentiranu raspravu. Argumenti uvijek mogu biti osobne prirode odnosno subjektivni, a o takvim argumentima je bespredmetno diskutirati … kako reče naš veliki crni mag – vuki!

    Što se tiče auto-frikova, ista ti je stvar. Kaj misliš da svaki pionir koji ima Porša zna kako i zašto taj auto funkcionira, kaj je još gore većina ga ne zna ni voziti odnosno vozi 30% od onoga što taj auto može – paralela s akustikom prostora i HiFiem se sama povlači :-)

    U tehničkom dijelu bi upravo netko tvog kalibra mogao malo češće uskočiti. Ja realno ni ne očekujem od Nebca da mi kaže zašto nešto radi ovako ili onako, niti mislim da je njegovo mjesto da razbija zablude ili se na taj način bori protiv propagande. Njegove subjektivne doživljaje (pa ni pokojnog g.Dragovića) ne uzimam zdravo za gotovo. Znam dobro kako Wilsoni kupuju publiku kao uostalom i većina mainstream brendova i slažem se s tobom da je ovaj Revel nešto posebno u toj konkurenciji. No da je neutralan zvučnik najbolji, to je samo naše mišljenje, i to je upravo ono što bi ti mogao potkrijepiti znanjem i argumentima, jer diskusija zašto Nebac voli Wilsone nema baš neku budućnost. A ako mu se ne sviđa argumentirana rasprava u kojoj argument “ja čujem” nije dovoljan, onda to postaje njegov problem i blog kako kažeš postaje amatersko glasilo pa možemo lagano o metafizici, čujnosti utikača, utičnica, podložaka i batrflaj efektu….

    Je, istina je, tekstovi o uređajima su revijalni i subjektivni i slike su super, ali ima tu i mnogo socioloških postova, najava, reportaža, intervjua i još puno toga zanimljivog. U ovoj našoj realnosti ovaj blog je bar za sada jedina svijetla točka jer načelno uvažava i jedan i drugi pristup HiFi, a ako malo bolje pogledaš na svjetskom nivou objektivističkih blogova a pogotovo foruma ima otprilike toliko da ih možeš nabrojati na prste dok na većini kao i na *našem* forumu definitivno prevladava subjektivizam, kultura neznanja i manjka želje da se nešto nauči, objasni ili dozna. Tragedija! A evo ovdje na blogu u zadnjih godinu dana otvoreno je nekoliko raznolikih zanimljivih tema, u nekima si i ti sudjelovao, i drago mi je da se makar kratkim komentarima javljaju ljudi koji su upravo zahvaljujući medijskom i internetskom mrtvilu, već spomenutoj *kulturi neznanja* i interesnim skupinama potpuno nestali sa HiFi scene.

    Vuki, bili tamo zajedno i Luka i ja i još njih par, a pive je bilo taman da nam se dojmovi NE usklade. Da si došao na slušanac (a koliko se sjećam pozvao sam te ;-) vjerovatno bi imali i treću priču o Revelima. Drago mi je da si se javio :-)

  7. Samo bih prokomentirao “trikove za prikrivanje godina”… :)

    Prije otprilike 2 godine imao sam priliku slušati koncert Daniela Barenboima. Svirao je na Steinwayu (i sinovima :)). Komentari na koncert od strane iskusnije publike koja je naviknuta na taj klavir su se odnosili na hvaljenje novog klavira jer je zvuk bio neprepoznatljiv do mjere da je čak i štimer (Gusti Heferer) bio pomalo u čudu…

    Glazba je zvučala izuzetno lagano i vrlo bistro iako su se vrlo jasno mogle uočiti pauze kojih nije trebalo biti ili povremene greške (izvodio je Schuberta). Klang klavira gotovo da nije postojao, ali je izvedba bila virtuozna. Performer je nakon koncerta doslovno izgledao staro (Barenboim je ’42. godište, realno, nije jako star, ali je bio umoran i iscrpljen od puta). Jedan od onih koncerata nakon kojih se publika čudi kako je već prošlo 2 sata (za razliku od onih kad odlazi usred koncerta, kao posljednji nastup Rubalcabe u Lisinskom primjerice).

    Kako Barenboim navodi Artura Rubinsteina kao osobu koja je utjecala na njegov glazbeni razvoj, valjda im je to zajedno sjelo negdje… ;)

  8. Hehe, slušao sam tu snimku.
    Primjetiti da Rubinstein stvara puno buke kad ne treba dok Barenboim u cjelosti mijenja način sviranja da bi odvukao pažnju (reklo bi se kod nas da odvlači pažnju sa suđenja Perkoviću)… ;)
    Zaključak je interesatnan, svakako. Najbolje što može. Sa 88 godina. :) :)

  9. Druže Nebac,

    aktivno te čitam samo da znaš i nepozivanje na ovakav spektakl doživljavam kao osobni atak na moju personu kao i na moj ego. Stoga smatraj nas (Z i mene) samopozvanim na iduću ovakovu rapsodiju drajvera, skretnica, kabela, štekera, mesinganih kontakata te trafostanica.

    Best of love,

    syss

    :)

    • Bok, Matija! Hvala ti na javljanju, odnosno na ovako afirmativnom komentaru :) Reveli su nažalost otišli, ali su zato Wilsoni ostali. Nadam se da će ti to biti dostojna zamjena prilikom sljedeće posjete.

      Tebi i Z želim sve najbolje u novoj godini. Vidimo se!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *