Sonus faber Amati Tradition

NA TESTU: Sonus faber Amati Tradition zvučnici

Sonus-Faber-Amati-Tradition-00

Sonus faber je u četvrtak, 2. 2. 2017., u New Yorku, službeno predstavio zvučnike iz nove Homage Tradition serije. Samo 3 dana kasnije, na stranicama Too Loud bloga možete pročitati ekskluzivnu i u svijetu prvu recenziju Amati Tradition, najboljeg zvučnika u novoj seriji. Ako se pitate kako mi je to pošlo za rukom, odgovor potražite u nastavku.

Sve kreće od Rotary Audija, službenog distributera Sonus faber zvučnika u Hrvatskoj. Rotary Audio jedan je od rijetkih koji je dobio 3 modela zvučnika prije službenog predstavljanja i to više od mjesec dana unaprijed. Riječ je o Amati Tradition, Serafino Tradition i Guarneri Tradition zvučnicima (nedostaje samo centralni zvučnik za kućno kino, Vox Tradition). Do navedenog datuma, distributerima je bilo zabranjeno davati informacije o novim zvučnicima, a posebice fotografiranje i dijeljenje putem bilo kakvih medija.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-01

Međutim, bilo je dozvoljeno izložiti ih u prodajnom prostoru i demonstrirati potencijalnim kupcima. Isto tako, nije bilo nikakvih prepreka da se dokopam jednog para za testiranje kako bih napravio recenziju. Odabrao sam zvučnik sa samog vrha ponude – Amati Tradition (26.900 eura). Na testiranje sam dobio zvučnike sa serijskim brojem 0014, što jasno govori gdje su završili prvi primjerci koji su izašli iz tvornice.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-06

Od 3 ponuđena modela, odabrao sam Amati Tradition iz dva osnovna razloga. Prvi, uklapa se u cjenovni razred nekoliko zvučnika koje sam imao prilike testirati u svom prostoru unazad par godina. Riječ je o Rockport Atria, Revel Ultima Salon 2, KEF Blade 2 te konačno, o vlastitim Wilson Audio Sophia 3 zvučnicima. Drugi je razlog taj, što sam procijenio da bi se Amati Tradition također trebao dobro snaći u prostoriji od 32 m2. Svi navedeni modeli mogu bez problema napuniti zvukom i dvostruko veće prostorije, međutim nisu pokazali kako im je moja ponuđena kvadratura limitirajući faktor. Naprotiv.

Doduše, postoji i treći razlog, a taj je da imam generalno pozitivan stav naspram Amati zvučnicima iz prethodnih Homage serija, stoga me jako zanimalo kako zvuči novi model. Iz sveg navedenog daje se zaključiti kako sam imao zdravu osnovu za testiranje i usporedbu s navedenim modelima.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-17

Novi Amati Tradition izgledom kabineta najviše podsjeća na prvi Amati Homage iz 1998., iako se nadodanom ‘metalurgijom’ na drveni kabinet nastavlja na posljednji, Amati Futura iz 2011. Od prvog do današnjeg, Amati je prošao korjenite promjene i teško je ustvari zaključiti kako se radi o zvučnicima iz iste serije. Osim tehničkih promjena, valja uzeti u obzir i to kako je na prvom Amatiju radio Franco Serblin, osnivač Sonus fabera i neosporivi majstor izrade zvučnika.

Nažalost, Franco Serblin od 2013. godine više nije među nama, ali i godinama prije smrti, Serblin je napustio Sonus faber nezadovoljan novom poslovnom politikom uprave tvrtke. Pokrenuo je novu tvrtku pod vlastitim imenom gdje nastavlja razvijati svoju konstruktorsku filozofiju izrade zvučnika. I upravo od tog trenutka konstantno se povlače rasprave oko toga ima li novi Sonus faber dodirnih točaka sa starim. Jedni zagovaraju stav kako to više nije to, te da se izgubio Serblinov duh, dok drugi tvrde da se nova produkcija nastavlja kretati na dobro utabanom putu te da su novi modeli još bolji.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-19

Kako god bilo, prvi i posljednji Amati, osim vanjskog izgleda, nemaju previše veze jedni s drugima. Pa čak je i taj vanjski izgled djelomično usporediv. Možemo govoriti o zakrivljenom i uspravno postavljenom kabinetu, ali ustroj, volumen, dorada i konačno, ono što je u novi Amati ugrađeno, nemaju nikakve veze s inicijalnim modelom.

Amati Tradition je 3,5-stazni bas refleks zvučnik, s ugrađenim dvjema novo razvijenim bas jedinicama u sendvič konstrukciji membrana (kombinacija sintetičke pjene i papira) promjera 220 mm, jednom srednjetonskom od 150 mm te ‘Arrow Point’ visokotonskom svilenom jedinicom promjera 28 mm. Potonja je ugrađena u vlastiti drveni akustički labirint unutar kabineta te je naspram prethodnog modela linearnija u frekventnom opsegu. Sve su jedinice razvijene unutar Sonus fabera.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-14

Inače, sam kabinet nosi zanimljive tehnološke nazive, Stealth Ultraflex System i Zero Vibration Transmission. Osim što nazivi zvuče poput nekog SF (!) filma, otkrivaju kako tehnologija zamjenjuje klasičan bas refleks ustroj, odnosno smanjuje vibracije kabineta na minimum. Dobar dio svega navedenog, kroz pojednostavljena rješenja, prenesen je iz referentnih modela zvučnika; Aida, Lilium i Il Cremonese.

Frekvencijski opseg iznosi 28 Hz do 35 kHz, uz rezne frekvencije na 80, 250 i 2.500 Hz. Nominala osjetljivost je 90 dB (2,83 V/1 m) uz impedanciju od 4 Ohma. Svaki zvučnik teži 61 kilogram, a što to točno znači, najbolje znaju momci iz Rotary Audija koji su ih dostavili.

Testni primjerci stigli su u prepoznatljivoj Sonus faber, Red Violin završnoj obradi. Na raspolaganju je i tamnija, grafit verzija, kao i moguće kombinacije završnih boja metalnih dijelova. Izrada je besprijekorna i jasno se vidi majstorstvo na djelu. Drveni dijelovi savršeno su lakirani u visokom sjaju, gotovo bez trunke efekta ‘narančine kore’. Ista stvar vrijedi i za crno eloksirane metalne dijelove te za ostali metalni hardveraj.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-13

Sa stražnje strane, duž cijele visine zvučnika, postavljen je rebrasti hladnjak spojen na ugrađenu skretnicu. Naravno da se hladnjak ne grije, nema ni razloga zašto bi, tako da se nalazi u estetskoj ulozi. Nakon nove serije Bowers & Wilkins Diamond D3 serije u kojoj modeli s vrha također na poleđini imaju hladnjake, izgleda da je u pitanju novi modni hit među zvučnicima. No, prije ili kasnije, iz mode sve izađe.

Međutim, ta kombinacija crnog mat hladnjaka i crvenog sjajno lakiranog drva izgleda jako dobro. Ono što mi pak ne izgleda tako dobro, jest isforsirana implementacija logotipa na vrhu zvučnika u obliku blago udubljenog staklenog tanjura, okruženim srebrnim rubom. U kombinaciji sa srebrnim rubovima oko samih zvučničkih jedinica, odskače od dizajna kakvog bih očekivao od Sonus fabera. Imam neki osjećaj da se radio kompromis te da se tu išlo na ruku dalekoistočnim kupcima.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-15

Osobno mi prethodni model, Amati Futura, izgleda bolje, a pogotovo što je zbog polarnih karakteristika zvučničkih jedinica kabinet ukošen unazad pa izgledom djeluje modernije, agresivnije. No, da ne bude zablude, Amati Tradition djeluje impresivno i teško da će izgledom nekoga ostaviti ravnodušnim. Iskreno govoreći, da se nekom igrom slučaja trajno nađe u mom sustavu, vjerujte mi, nakosio bih oči i pogledao kroz prste.

Umjesto zaštitne mrežice, Sonus faber već tradicionalno s prednje strane stavlja strune koje su tu više iz estetskih razloga, nego iz zaštitnih. Da dobro izgledaju na zvučnicima, nema nikakvih dvojbi, ali samo skidanje, a pogotovo vraćanje prilično je riskantan posao jer zahtijeva fizički napor. Prvo se umeću u donje rupe te se zatim napinju prema gore i gađaju se gornje rupe. Jedan krivi potez i uopće ne želim zamisliti što se može dogoditi, stoga – oprez!

Sonus-Faber-Amati-Tradition-20

Amati Tradition testirao sam u dva sustava, odnosno s dva seta HIFI opreme. U prvom sam koristio vlastite, a u drugom McIntosh uređaje posuđene iz Rotary Audija. Detaljan popis opreme pogledajte na kraju teksta. S obzirom na to da se radi o high-end zvučniku vrhunskog pedigrea, smatrao sam da im treba dati priliku da pokažu što mogu i u drugačijem okruženju. Kako će se kasnije pokazati, takav se potez pokazao potpuno opravdanim.

Zvučnike sam dobio na testirane nove, što znači da su bili neusvirani. Testiranju i kritičkom slušanju pristupio sam nakon nekih 100 sati rada (plus/minus koji sat). Dok ovo pišem, zvučnici se još uvijek nalaze kod mene i sada, gotovo 4 tjedna kasnije, pokazuju pravi karakter. Isti se nije značajno promijenio, ali je zvuk ipak opušteniji i povezaniji po cijelom spektru. Ovo se naročito odnosi na gornje bas i srednjetonsko područje gdje je zvuk dobio na bešavnosti. Doduše, na ovo je utjecao još jedan bitan faktor, ali o tome nešto kasnije.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-08

Samo pozicioniranje u prostoru zahtijevalo je određeno vrijeme i prošlo je više dana dok nisam pronašao optimalnu poziciju. U konačnici sam se poigrao s finim ugađanjem u smislu zaokretanja zvučnika te pomicanjima u nekoliko centimetara. Uspio sam ih namjestiti tako da prilikom reprodukcije postignem efekt nestajanja u prostoru, a da sam pritom zadržao stabilnu i vrlo preciznu zvučnu sliku.

Slušao sam glazbu gotovo svih žanrova i različitih formata, od CD-a, hi-res audio zapisa pa do vinila. Slušao sam ih na najmanjim i najvećim glasnoćama, tijekom jutra, dana i večeri. Nisam ih štedio i zaista sam želio vidjeti što sve mogu. Vjerujte, mogu jako puno.

Zvučnici su u stanju kreirati veliku zvučnu pozornicu po širini i dubini. Visinu neću spominjati jer ne postoji u HIFI-ju, odnosno u stereofoniji. Ta se pozornica, ovisno o snimci, rasprostire u trapezoidnom obliku, šireći se iza zvučnika. Zahvaljujući izvrsnoj rezoluciji i preciznosti, zvučnici su u stanju stvoriti holografski efekt koji će vas natjerati da pogledom pratite zbivanje na pozornici. Moći ćete jasno vidjeti gdje se nalaze pojedini glazbenici tj. instrumenti.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-09

Svedete li to na manji broj instrumenata, kako je to slučaj s genijalnim albumom Inventio (ECM 2348), Jean-Louisa Matiniera i Marca Ambrosinija, ostat će vam prostora za slušanje frapantnih detalja u snimci. Uz to, čut ćete dinamiku kakva je obično rezervirana za zaista vrhunske zvučnike, čak i višestruko skuplje od Amatija. Iako se visokotonsko područje može učiniti pomalo hladnim ili zrnatim, Amati Traditional u stvari otkriva kako je izvrstan alat za otkrivanje anomalija u snimci. Ovo se posebice odnosi na digitalni materijal. Ako snimak, odnosno produkcijski dio, nije odrađen kako spada, Amati će vam to jasno reći.

Nedavno sam kupio The Opera Gala, Live from Baden-Baden, limitirano CD izdanje (Deutsche Grammophon, 480 861-8) od kojeg sam očekivao superiorniju obradu od one koju imam na standardnom izdanju. Međutim, uzalud šepurenje na omotu CD-a s K2HD masteringom i 24 bita/100 kHz-om obradom kad vrhunac albuma, arija iz Bellinijeve Norme koju pjeva Anna Netrebko, u najvišim oktavama zvuči zrnato, zapravo iritantno. Ista se stvar dogodila i na Sophia 3 zvučnicima, iako nije bila toliko izražena. Tragedija je tim veća što su mi na iznos CD-a opalili carinu, troškove špedicije i PDV, tako da sam za njega odvojio gotovo 450 kuna. Boli, peče!

Sonus-Faber-Amati-Tradition-18

Ta, nazvat ću je tako, produžena rezolucija, posljedica je odlično konstruirane visokotonske jedinice. Iako se membrana razlikuje u samom materijalu (svila vs. berilij), usporedio bih visokotonac s onim u ranije spomenutoj Rockport Atriji. Tada sam, baš kao i sada, mogao čuti detalje u visokotonskom području koje naprežu uho na slušanje do krajnjih granica.

Ništa manja informiranost nalazi se i u srednjetonskom području. Vokali na Amati Tradition zvučnicima zvuče vrlo otvoreno i uvjerljivo. Ako snimljeni materijal dozvoljava, možete čuti fascinantne detalje u ljudskom glasu kako je to primjerice moguće čuti u glasu Davida Danielsa, američkog kontratenora. U interpretaciji Cum Dedert Dilectis, Antonija Vivaldija (Virgin Veritas, VC 5454742) jasno se čuje titranje glasnica u mikro pomacima kroz čitav raspon glasa.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-10

Otvorenost i svježina srednjetonskog područja uklopila se u ostatak spektra, ali ipak nedovoljno, tako da se upalila lampica za alarm. Kako sam ranije napisao, u početku se nazirao problem između gornjeg bas i srednjetonskog područja. Znalo se dogoditi da bas naprosto ‘odlijepi’ od srednjih tonova. Tada bi se pojavio osjećaj pozadinskog muljanja. Cijela stvar nije bila katastrofalno loša i vremenom se, kako su se zvučnici usviravali, smanjila, ali ipak dovoljno izražena da se potraži pomoć. Stigla je u obliku drugog izlaznog pojačala koje se pokazalo kao bolji partner Amati Tradition zvučnicima.

McIntosh MC452 (oko 11.000 eura), s 450 W po kanalu, pokazao je veći autoritet i općenito bolju kontrolu bas područja. Iako bi mojih ponuđenih 250 W iz Pass X250.5 izlaznog pojačala, a i s obzirom na osjetljivost zvučnika (90 dB) trebalo biti sasvim dovoljno, praksa je pokazala drugačije. Promjenom, bas je dobio na brzini i artikulaciji. Više nisam mogao detektirati navedeni problem, bez obzira na glazbeni materijal.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-23

Općenito gledajući, cjelokupna McIntosh elektronika (izlazno pojačalo/pretpojačalo) bolje je legla uz Amati Tradition od Pass kombinacije, što mi jednim dijelom govori da se itekako vodi računa što će, i s čime, dobro svirati unutar iste kuće. Za one koji ne znaju, i Sonus faber i McIntosh pripadaju McIntosh grupi. Pod istom su suknjom još i Audio Research, Wadia Digital, Sumiko i Fine Sounds Asia.

U svakom slučaju, Amati Tradition voli snagu i o tome svakako treba voditi računa prilikom kupovine. Naravno, ako želite iz donjih registara izvući čvrst i precizan bas, ali i postići superiornu kontrolu nad cijelim frekvencijskim opsegom. Bit će interesantno pričekati još neku recenziju koja će uključivati mjerenja. Živo me zanima impedancijska karakteristika i koliko se mijenja tijekom reprodukcije.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-21

Uz partnere iz kuće, Amati Tradition pokazali su novo lice i sve ono što je bilo dobro ili odlično, postalo je izvrsno. Zvučnici zaista mogu uvući slušatelja u srce glazbe kroz transparentan i slojevit zvuk. Kadri su virtualno rušiti zidove slušaone i rasprostrti pred vas ogromnu zvučnu pozornicu.

U toj pozornici, doživjet ćete preciznu zvučnu sliku, dinamičan i visokovjeran zvuk bogate teksture. Zaboravite na stereotipe koji se vežu uz Sonus faber i govore kako su to zvučnici idealni za slušanje klasike ili jazza. Glupost. Dobar zvučnik, neovisno o glazbenom žanru, odsvirat će sve ispravno ako je jednostavno – dobar. Ovaj to svakako jest.

Bacite uho na Nojima plays Liszt (Reference Recordings, RR 25CD) i Sonatu u H-molu i osjetit ćete punoću i težinu klavirske tipke s bogatim harmoničkim suzvučjem. Poslušajte Anne-Sophie Mutter i Méditation from Thaïs (Deutsche Grammophon, 0289 437 5442 2) i čut ćete izvrsne mikrodinamičke otklone koji će vam holografski dočarati povlačenje gudala po strunama violine.

S druge strane, raspalite li Deep Purple i Child in Time s albuma In Rock (Audio Fidelity, AFZ 051), u nevjerici ćete gledati kako pri većim glasnoćama i u klimaksu zvučna slika ostaje postojana, bez ikakvog urušavanja ili odlaska u zonu neslušljivosti tj. izobličenja.

Ako me pitate da li bih zamijenio svoje Wilson Audio Sophia 3 zvučnike s Amati Tradition, odgovor je, ne bih. Međutim, ne zato što Amati ne valja, nego zato što Sophia 3 bolje radi s Pass kombinacijom. Za mene bi promjena zvučnika značila i promjenu pojačala i pretpojačala, vrlo vjerojatno i ožičenja. Kako sam uspio posljednjih godina vlastiti sustav dogurati do granice za koju smatram zadovoljavajućom u više aspekata, u ovom se trenutku ne bih se upuštao u novu avanturu.

No, to ne znači da ne bih Amati Tradition preporučio svima koji žele osjetiti kako jedan vrhunski high-end proizvod može zvučati i koji žele ući u srce snimljenog glazbenog materijala. Da biste to doživjeli, vodite računa i o tome da zvučnik ovakvog kalibra ne sjeda u prostoriju samo zato što lijepo izgleda. Morat ćete mu osigurati što bolje akustičke uvjete i vrhunsku prateću elektroniku. Za svaki pokušaj švercanja, Amati će vas nemilosrdno kazniti.

Sonus-Faber-Amati-Tradition-16

Dobra vijest je ta da Amati Tradition već od sljedećeg tjedna možete čuti u Rotary Audiju. Tamo su i ostala dva modela, Guarneri i Serafino Tradition. Na vašem bi mjestu protegnuo noge i otišao poslušati navedene modele, a pogotovo Amati Tradition. Uvjeren sam da nećete zažaliti, osim ako vam kojim slučajem ne padne na pamet da ih kupite. Nije zvuk taj koji će vam zadati glavobolje, već iznos koji, ruku na srce, nije mali.

Pa opet, ako pogledate što se danas na tržištu zvučnika nudi za navedeni iznos, bez suzdržavanja mogu reći da cijena nije pretjerana. Bez ikakve sumnje kupujete ime, kupujete statusni simbol, ali isto tako kupujete i izvanserijski HIFI proizvod. Dok razmišljate o ovom zaključku, vraćam se glazbi i još jednom slušanju albuma Citizen of Glass, Agnese Obel (Pias, PIASR905CD). Ne čuje se baš svaki dan takav vokal, a Amati Tradition sutra odlazi. Treba uživati u stvarima dok još traju ili jednostavnije – carpe diem.


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Izlazno pojačalo: McIntosh MC452
Pretpojačalo: Pass XP-20
Pretpojačalo: McIntosh C2500
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Clearaudio Concept/Clearaudio Verify/Concept V2 MM
Phono pretpojačalo: Clearaudio Nano
Digitalni izvor: MacBook Air (Early 2015), Fidelia, Audirvana Plus
Digitalni izvor (SACD/CD/DAC): McIntosh MCD550
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Plus MM2
Interkonekti (RCA): Black Rhodium Rhythm
Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference
Strujni kabeli: Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus, Shunyata Research Venom Digital
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio polica: Rondo Custom
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

17 thoughts on “Sonus faber Amati Tradition

  1. Izvrstan tekst. Baš volim ovaj blog. Čitam ga u ovo kišno veče i baš uživam. Svakako ću svratiti do Rotaryija kroz koji dan i poslušati zvučnike. Još od Kuzmine radionice mi iz glave ne izlazi onaj vrhunski Vivid Audio zvuk!!
    Srdačan pozdrav!

  2. Ne znam je li još netko pitao, možda mi je promaklo, ali hoćemo li čitati o KEF Blade zvučnicima kako je najavljeno?

    • KEF ide sljedeći tjedan. Amati Tradition je poremetio raspored objava jer se dugo, gotovo do zadnjeg trenutka, nije znao točan datum službenog predstavljanja. A onda kad se saznalo, morao sam ostale recenzije staviti u drugi plan.

      Pozdrav!

  3. Primjetih da si ljubljeni PASS morao trenutno zamjeniti s Macom. Testirani zvucnici su visestazne konstrukcije s 90dB -podatak koji ne mora puno govoriti i nominalna impedanca od 4 Ohma. U jednom trenutku percipirao si nemoc pojacala od 250 watta dok je Mac zadatak lakse odradio. Naime, nominalna impedanca od 4 Ohma je zasigurno pala na 3,5 ili mozda 3 Ohma i to je bilo cujno. Zasto ? Tvoj PASS ima 250 watta na 8 Ohma i 500 watta na 4 Ohma dok MC452 ima 450 watta na 8/4/2 Ohma. Dakle , ovaj potonji moze drzati kontrolu i kod niskih impedancija. Zato poslije nisi percipirao nikakav problem.
    Pozdrav

    • Sem osetljivosti koja jeste važna ali ne i najvažnija, postoji modul imedanse ali i faza impedanse, mislim da u tom “grmu leži zec”, bilo bi dobro imati na uvid grafike ovih talijana gde se sve lepo vidi crno na belo.

  4. Dali bi mijenjao reprodukcijske kvalitete tvoje kombinacije za kvalitete ove testirane?
    Malo mi je cudno da si u ovoj klasi reprodukcijskog sustava nacuo agresivnost u reprodukciji nekih snimaka, a onda za to apriori optuzio samu snimku. Osobna iskustva mi govore da inace te neugodnosti kod slusanja “zlocestih” snimaka unosi zapravo sam sustav, a ako je sve na visokom nivou razlučljivosti uz niska izoblicenja, ta neugodnost nestaje i pretvara se u cujnu nekvalitetu samog materijala.

    Dali je kontrola vezana uz deklariranu snagu, nije, zna se ali i ignorira cinjenica da ukupnu kvalitetu pa i kontrolu uvjetuje dizajn pojacala, pa i ostatak sustava, od samog izvora pa nadalje. Imam iskustva da se kontrola u basu itekako moze promjeniti i odabirom postavki nekog softverskog playera (znaci samog izvora) i vezana je uz vremensku rezoluciju cijelog lanca.

    Inace svaka cast na izdvojenom vremenu koje si ulozio u slusanje i prenos svojih impresija citateljstvu. Ove ajmo reci opaske nisu zlonamjrnog karaktera nego samo zelim poentirari da treba biti pazljiv i promišljen u zakljucima.

    Live long and prosper

  5. Da li biste bili ljubazni da mi objasnite kako u hifi-ju ne postoji visina zvučne slike?U napred zahvalan.

    • Ako me možete uputiti na audio materijal iz kojeg ću pogledom gledati od parketa prema plafonu, vrlo rado ću ga poslušati i posuti se pepelom. Međutim, bojim se da takvog materijala nema. Možemo govoriti o snimci koja obuhvaća reprodukciju kroz cijeli frekventni pojas pa se sukladno ustroju zvučnika mijenja visinska perspektiva kako se pojedine jedinice uključuju u rad. Dakle, u stereo slici, mogu postići iluziju da određeni zvuk dolazi ne samo iz lijevog ili desnog zvučnika, nego iz točaka oko zvučnika (iza, pokraj, naprijed, nazad, u sredini), ali dosad još nisam čuo zvuk da dolazi iznad ili ispod zvučnika.

      • Nema potrebe da se posipate pepelom,prvo što mi je palo napamet od materijala je DCD Spiritchaser numera Indus.Njihovi glasovi su sve veme iznad zvučnika a Lisin glas u nekim trenucima ide iznad plafona (2.60m) bez isključivanja zučničkih jedinica.
        Po Vašem mišljenju ja bih trebalo da imam zvuk visine 38 cm( SF Guarneri Homage ),međutim na svakom tehnički korektnom snimku bez ikakvi mentalnih napora i zatvaranja očiju visina je prisutna.
        Stvarno sam iznenđen da posle toliko slušnih iskustava to nikada niste doživeli.Pozdrav.

        • Spiritchaser već jako dugo imam u fonoteci i slušao sam ga puno puta. Štoviše, maločas ste me natjerali da ponovno poslušam album, odnosno Indus. Jako mi je žao, ali u mom sustavu nema Lisinog glasa sa stropa. Teško mi je sa sigurnošću tvrditi jer nisam upoznat s Vašim sustavom, ali možda problem leži u golom stropu s kojeg Vam dolaze refleksije u kombinaciji s polarnim karakteristikama samih zvučničkih jedinica u zvučnicima.

          Ono što se može dogoditi jest, da se u dubinskoj perspektivi dogodi iluzija visine, ali to i dalje nije na razini efekta lijevo-desno, odnosno naprijed-nazad.

          Da ne kažem da i dalje nisam upoznat materijalom iz kojeg ću pogledom gledati kretanje zvuka od poda prema stropu.

          Lijepi pozdrav!

  6. Iskreno, ljudska visinska percepcija zvuka je sama po sebi prilicno ogranicena i fokusirani smo na zvukove u horizontalnom polju(neki nisu ni to)
    Prosjecnom covjeku treba puno više vremena da shvati da ga netko doziva, primjerice s petog kata zgrade, jer u tom trenutku trazimo prvo izvor u svojoj visini tek onda ozbiljnije analiziramo odbijance kojima bi mogli locirati izvor po visini.
    Ni kod slusanja u zivo ne mozemo jasno percipirati visinske odbijance dvorane ili kluba, stope se u horizontalno polje percepcije.

    Khm, mozes li odgovoriti na pitanje iz pocetnog dijela mog proslog kometara?

    P.S. Ovo sa sljenjem izvora po visini, ovisno koji driver radi, nebi ulazilo u kategoriju visokovjernih akustickih izvora, to je inace jako nepovoljan akusticki efekt.

    • Zanima te bih li mijenjao Pass/Wilson Audio za McIntosh/Sonus faber? Odgovor sam već ponudio u tekstu, ali evo još jedanput, ne bih. To bi značilo promjenu ne samo zvučnika, nego i elektronike, kabela, moguće i izvora, itd. E sad, da je Amati legao na Pass i sve ostalo u sustavu kako je legla Sophia, e, to je već druga priča.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *