Beograd, od 23. do 24. 11. 2019 – Reportaža s Hi-Files Showa 2019, održanog u Holiday Innu.
Ako ikad planirate otići u Beograd na Hi-Files Show, a ne živite u Srbiji, nemojte gajiti iluzije da ćete otići na jedan dan jer je to nemoguća misija. Ne zato što je sajam toliko velik da ga ne možete obići u jednom danu, nego zato što vam domaćini neće dati da otiđete. Bar meni nisu dali.
Naime, ove godine sam zbog poslovnih obaveza i odlazaka na put u ostale gradove u Hrvatskoj i Srbiji odlučio u Beogradu provesti samo jedan dan. Međutim, atmosfera na sajmu je bila toliko dobra, a društvo i ljude koje sam tamo sreo još bolji, da me nije trebalo previše nagovarati da ostanem prespavati.
U Beograd sam stigao iz Novog Sada, gdje sam došao u petak i iskoristio priliku za prikupljanje materijala za još jednu reportažu na blogu. O čemu se radi, neka za sada ostane malom tajnom, ali možete očekivati nešto posebno. U subotu prijepodne sam stigao na sajam oko 10.30, što se pokazalo dobrih sat i pol ranije od službenog početka. Lagano sam zazujao čudeći se zašto je većina soba zatvorena, a one u koje sam mogao ući, zatekao sam kutije i razvučene kabele na sve strane. Slagali su se još uvijek HIFI sustavi i ostala oprema jer je početak bio u 12, a ne u 10 sati po ‘mom’ vremenu.
Kako god, u 12 je sve bilo spremno i krenuli su dolaziti prvi posjetitelji. Moj raniji dolazak ustvari se pokazao kao pun pogodak jer sam mogao u miru napraviti par fotografija. Kasnije se u neke sobe nije dalo ući od mnogobrojnih posjetitelja, što samo govori da je sajam bio dobro posjećen.
Dobar dio izlagača činili su srpski proizvođači i konstruktori HIFI opreme, dok su ostatak činili domaći distributeri. Iza Hi-Files Showa stoji Hi-Files, audio časopis koji već godinama uredno izlazi i održava sadržajnu kvalitetu. Glavni urednik časopisa, ujedno i direktor Hi-Files Showa, Ljuba Miodragović, i ove me je godine pozvao kao gosta i pokazao vrhunsko gostoprimstvo. Moram priznati, imao sam na raspolaganju sve što mi je trebalo, uključujući i sobu u samom Holiday Innu.
Ljuba Miodragović – glavni urednik Hi-Files časopisa i direktor Hi-Files Showa
Sajam je dobro organiziran i očito postoji volja da se cijela priča održi na životu te da se i dalje razvija. Posljednjih godina svjedočimo razvoju specijaliziranih audio i video sajmova, posebice u Europi. Trend je pozitivan i to je dobro za cijelu audio i video industriju, kao i za krajnje korisnike. Iskreno se nadam da će se takav trend nastaviti.
Sajam se održao na dvije etaže hotela i uglavnom je bilo riječ o prezentaciji cjelovitih HIFI sustava. Generalno se dobar zvuk mogao čuti na više mjesta i iako ne volim pisati gdje sam, po mom skromnom sudu, čuo najbolji zvuk jer na to utječe mnogo faktora i koji put su izlagači prepušteni na milost i nemilost akustike izlagačkog prostora, ovog puta ipak moram izdvojiti par sustava.
Prvi je Teoharov iz Makedonije kojeg smo mogli upoznati ove godine i na TOO LOUD FESTU. Ovo nije bio moj prvi susret s Teoharovom, ali se očito radi o vrhunskim uređajima i zvučnicima vlastite konstrukcije i proizvodnje. Nakon uspješnog nastupa u Zagrebu i u Beogradu je Teoharov briljirao i to iz čak dva sustava, odnosno dva različita zvučnička koncepta. Ekipa iz Makedonije zna raditi posao, u to nema sumnje, a da stvar bude bolja, možda uspijem dogovoriti da nešto iz proizvodnog programa dođe na testiranje. Rekao sam im na sajmu da me mogu platiti makedonskim ajvarom, koji je, usput rečeno, teški high-end!
Drugi je sustav kojeg su složili WAY Cables i BM, oba izlagača iz Srbije. I ova je ekipa u istom sastavu nastupila ove godine na TOO LOUD FESTU i o zvuku tog malog, ali otrovnog sustava, pričalo se još dugo iza festivala. Ovog puta složili su sustav od Pass izlaznog stereo pojačala, Pass pretpojačala, Fidata music servera, Nagra DAC-a, Marten zvučnika i WAY Cables ožičenja. Taj sustav nije briljirao jer se Marteni nisu uklopili u jednadžbu ostalih komponenti ili im jednostavno akustika prostorije nije odgovarala. Međutim, kada su u nedjelju Martene zamijenili Franco Serblin Accordo Essence zvučnicima, bio je to zvuk ‘to die for’.
Bilo je još dobrih sustava koji nisu zvukom razočarali. Auris iz Srbije također sam proizvodi zvučnike i HIFI elektroniku i iz godine u godinu sve više opravdava status jednog od najboljih srpskih proizvođača. Žao mi je da se u njihovom izlagačkom prostoru nisam duže zadržao, ali nema veze, osim zvukovne, iz sobe nosim i lijepe foto uspomene.
Nadam se da se netko od čitatelja i izlagača koji će pročitati ovaj tekst neće uvrijediti, ali zaista nemam namjeru opisivati svaki izloženi sustav. Kao što sam ranije napisao, izdvojio sam ih par kao ‘Highlight’ sajma u Beogradu.
Osim što sam se u Zagreb vratio prejeden (roštilju, mesini, kajmaku, papričicama, lepinjama i sličnim stvarima tu se ne nazire kraj), ne skrivam zadovoljstvo onim što sam vidio i čuo. Što se mene tiče, u Beogradu sam na sajmu i sljedeće godine, ali već sad znam da će to biti dvodnevna avantura. Ako nakon pogledanih fotografija ima dodatnih pitanja, slobodno ih postavite u komentaru. Može i vezano uz onu fotku na kojoj je hrana. Imao bih i tu štošta toga za reći.
Izuzetno dobro organizovana izlozba. Vrlo predusretljivi domacini. Ocena 10. Moj komentar, tj sugestija: mozda bi – za iducu godinu moglo da se razmisli o zanrovski opredeljenim kupcima. Ja sam primer – matorog rokera, koji nije uspeo da cuje bas bubnjeve na prezentaciji (naravno, ne znaci da sam sve cuo) ili neku rokersku stvar, koja bi pokazala pravu sliku ponudjenih zvucnika, sto bi rekli – u realnom vremenu. Znamo dobro da na takvim manifestacijama proizvodjaci obicno nude akusticne gitare, ili opere. Ipak…
Nemam što dodati osim da se nadam kako organizator sajma i izlagači čitaju Too Loud blog i komentare. Inače, slažem se s Vama, dobro organiziran sajam i odlična atmosfera.
Bilo je. U sobi gde su bili crveni zvučnici sa dve bočno postavljene sub jedinice je išlo “Spill the wine” od Burdona, gde su baš dobro definisani bas bubnjevi, išlo je “Nothing else matters” od Metallica-e… OK nije baš rokčina, ali dominira bas bubanj. :) Čak je, pred kraj programa, išla ordinarna progresiva “Evil” od Cactus-a. Ali, zaista dobri bubnjevi su se čuli na Jacques Loussier play Bach.
Ali, ne može na sajmu da ide mnogo rok muzike, jer nije baš u skladu sa onim što audiofili očekuju. Takođe, vlada fama da sistem koji dobro svira rok “ne ume” da svira prefinjenije stvari, što je ordinarna besmislica.
Uostalom, (možda) se vidimo/čujemo u Pakracu. :)
Lijepa reportaž Nebac. Hvala.
Naveo si favorite među sustavima, a vidljiva je i favoritkinja među curicama ;)
Nema na čemu, Gašo. Hvala tebi na komentaru.
Osim što sam ljubitelj dobrog zvuka, fotografija mi je velika strast. Moram primijetiti da su fotografije sve do jedne, odrađene na profesionalnom nivou pa me interesuje koja oprema je korišćena…Hvala na odgovoru :)
Ah, Marko, hvala na pohvali, ali daleko sam ja od profesionalca. Štoviše, čak ne volim kad me netko naziva fotografom. Volim fotografiju i volim fotografirati, vodim se okom i to je više-manje, to. Do prije godine, dvije, koristio sam entry-level Canon 1000D i KIT objektiv. Kasnije sam nabavio 1.8, a trenutno koristim Canon 80D i Sigma 25-105 objektiv po preporuci profi fotografa. Pokazala se kao dobra kombinacija, ali vjeruj mi, za sajmove i slične stvari, preteška. Trebaš ti tegliti 2 kg po minhenskom sajmu od 90.000 m2. :/
P. S. Po potrebi koristim i Canon Speedlite 580EX II.