Kad god naletim na neki članak ili javnu raspravu o tome kako su u stvari audiofili ljudi s posebnim potrebama, jer kako drugačije objasniti činjenicu da troše sulude novce na tamo neke zlatne kabele ili na pojačala za koja nitko nikad nije čuo, na prvu dobijem silnu želju da se uključim u raspravu ne bih li objasnio kako stvari zapravo stoje. Već sljedećeg trenutka odustanem jer ne vidim neki smisao objašnjavati vegetarijancu kako je tatarski biftek sjajna stvar.