Usporedni test MM/MC gramofonskih pretpojačala: Simaudio MOON 310 LP, iFi Phono 3 BLE, Teac PE-505, Cambridge Audio Alva Duo

Da slušanje gramofonskih ploča predstavlja poseban užitak, svakim je danom sve očitije. Kako ponovno raste prodaja ploča, tako raste i prodaja samih gramofona. Više nije samo u pitanju globalni hype, nego prihvaćanje analognog izvora zvuka kao uhu bližem. U tom ‘analognom’ zanosu, izdvaja se skupina korisnika koji žele otići korak dalje, pa iz zvuka vlastitog gramofona izvući maksimum.

Oni najjednostavniji HIFI sustavi u kojima se nalazi gramofon, obično su složeni od integriranog pojačala, gramofona i zvučnika. Takva pojačala najčešće imaju ugrađeno gramofonsko pretpojačalo (phono) bez kojega ne bi ni bilo zvuka s gramofona. Druga je kombinacija, integrirano pojačalo bez ugrađenog phona, gramofon s ugrađenim phonom i zvučnici.

No stvar je u tome što su u većini slučajeva u integrirana pojačala ugrađena MM gramofonska pretpojačala koja se rijetko kad mogu pohvaliti kvalitetom zvuka, a da ne kažem da su još rjeđa ona koja podržavaju i MM i MC zvučnice. Naravno, ovo se odnosi uglavnom na konzumnu ili srednju klasu uređaja. U višim i high-end razredima itekako se mogu naći ugrađena vrhunska MM/MC gramofonska pretpojačala. Ona pak, ugrađena u same gramofone, najčešće podržavaju MM zvučnice i ta se tek ne mogu dičiti bog zna kakvim zvukom.

Na svu sreću i bez obzira na činjenicu ima li neko integrirano pojačalo ugrađeni phono ili ne, postoji mogućnost nabavke i spajanja vanjskog phona kojim bi korisnik mogao značajno unaprijediti zvuk s gramofona. Neću sad uzimati u obzir pojačala ograničenih priključaka gdje ne postoji takva mogućnosti.

Ovdje pišem o četiri MM/MC (tranzistorska) phona različitog cjenovnog razreda. Svaki od njih ima svoje prednosti i mane, ali generalno je riječ o uređajima koji po mom sudu zavrjeđuju pažnju i priliku da se o njima piše, a tim više što su nama smrtnicima cijenom dohvatljivi.


Simaudio MOON 310LP – oko 2.000 eura, Sigma Audio

Kada je Simaudio u pitanju za očekivati je kvalitetan proizvod, kako po izradi tako i po zvuku. Kanađani se ne šale kada je HIFI u pitanju, tako da već godinama na tržištu imamo različite uređaje od kojih se mnogi šepure mnogobrojnim nagradama i pozitivnim recenzijama. 310LP nalazi se u početnom razredu Simaudio phona. Ispod je model 110LP v2, dok se iznad nalaze modeli 610LP i referentni 810LP s cijenom od oko 15.000 eura.

To, što se 310LP nalazi na početku ponude, ne znači da pruža osrednji zvuk. Naprotiv, riječ je o phonu izrazito transparentnog i detaljnog zvuka, vrlo uravnoteženom po cijelom spektru i s izrazito niskom razinom šuma. Ovo se posebno ističe kod slušanja klasičnih djela i tihih dionica te pri većim glasnoćama. Uz to, 310LP rekreira ogromnu pozornicu i fino ocrtava instrumente u prostoru koji su djelovali razgovijetno i uvjerljivo. Užitak je bio slušati miran i posložen zvuk što znači da sam uživao u reprodukciji mnogih naslova jer mi ništa nije odvlačilo pažnju od samih kompozicija. Ovo je jedan od onih uređaja za koje bih rekao da su ‘fire & forget’ u sustavu.

310LP izgledom ne predstavlja neki vatromet dizajna i ljepote, ali je zato vrlo kvalitetno izrađen. U potpunosti je balansiranog ustroja i korisniku nudi prilagodbu MM i MC zvučnicama. Da biste to napravili, morat ćete skinuti poklopac uređaja kako biste pristupili preklopnicima za namještanje. Ovo je ujedno i najveća mana 310LP phona.

Međutim, ako imate gramofon s jednom ručkom i zvučnicom, jednom kada phono prilagodite, ustvari više nema potrebe da dižete haubu i prčkate po unutrašnjosti pa samim time u vašim očima to uopće ne mora biti mana. Meni koji stalno nešto testira nije baš neka sreća svako malo loviti se odvijača, ali to je već moj problem.

Phono nudi spajanje balansiranih (XLR) i nebalansiranih (RCA) kabela na izlazu. Dobra stvar je i ta što možete zasebno kupiti vanjsko napajanje te time dodatno unaprijediti zvuk phona. Na žalost, za takvo što ćete morati izdvojiti gotovo identičan iznos koliko sam 310LP košta.

Za:
– balansirani ustroj
– transparentan zvuk
– detaljnost
– izrazito niska razina šuma
– kvalitetna izrada
– XLR i RCA priključci
– mogućnost spajanja vanjskog napajanja

Protiv:
– otežan pristup prekidačima za prilagođavanje phona zvučnici
– visoka cijena vanjskog napajanja


iFi Phono 3 Black Label Edition – oko 1.200 eura (u cijenu uključen iFi iPower X), Audiocinema Art

O iFi Phonu 2 već sam pisao na stranicama bloga i pridružio se svima onima koji su ga ocijenili kao izniman uređaj po pitanju odnosa cijena/kvaliteta. Sada sam imao priliku testirati novu, unaprijeđenu verziju koja također uredno grabi hvalospjeve gdje god stigne. Phono 3, baš kao i prethodne verzije (Phono 1 i Phono 2), minijaturnih je dimenzija, ali ovog puta, umjesto u srebrnom, dolazi crnom finišu kućišta.

Male dimenzije sa sobom vuku kompromise, tako da spajanje kabela i vanjskog napajanja Phono 3 pretvaraju u prilično zahtjevan uređaj za smještaj u sustav. Naime, kabeli se spajaju na dvije strane uređaja. I sve je to podnošljivo dok ne posegnete za nekim krućim kabelom. Tada mali uređaj traži veći prostor za adekvatan smještaj. Vjerujem da priložena fotografija dovoljno govori o ovom problemu.

Na svu sreću, Phono 3 dovoljno dobro zvuči da mu se gornja primjedba brzo oprašta. Puno teže se prihvaća činjenica da nova verzija košta dvostruko više od prethodne. Stvar donekle ublažava priloženo iFi iPower X odvojeno napajanje koje se inače zasebno kupuje za nekih 100 eura. Ovdje je dio paketa.

Na poleđini uređaja nalaze se preklopnici za prilagođavanje phona zvučnici. Nevjerojatno je da tako mali uređaj nudi tako velik raspon namještanja. Teško je zamisliti zvučnicu kojoj ne Phono 3 ne bi odgovarao. Signal za zvučnice može se pojačavati u rasponu od 36 do 72 dB. Dodatno, čak je 6 ekvalizacijskih krivulja na raspolaganju (RIAA/eRIAA/IEC/eRIAA+IEC/Decca/Columbia). Ne znam koji se genijalac u tvornici sjetio otisnuti narančasta slova i brojeve na crnoj pozadini, ali znam da bez povećala ne bih uspio išta namjestiti jer se jedva da čitati.

No, i ovdje jednom kada se stvari poslože kako spada, kreće izvrstan zvuk. Preciznije, kreće otvoren i detaljima bogat zvuk. Možda nije tako fino ispoliran kao kod 310LP phona, pogotovo u visokotonskom području, ali je također artikuliran i precizan. Naime, ako tu povlačim paralelu, Phono 3 zvuči nešto hladnije i s lagano pomaknutom slikom naprijed. No, sve ostalo je na zavidnom nivou, pogotovo definicija bas područja. Moram dodati, kako eksperimentiranje s ekvalizacijskim krivuljama može uvelike utjecati na kvalitetu zvuka, tako da je preporuka ne prihvaćati krivulje zdravo za gotovo. Primjerice, postaviti na RIAA-u i time završiti priču.

Za:
– otvoren i transparentan zvuk
– odlično definirano bas područje
– vrlo niska razina šuma
– 6 ekvalizacijskih krivulja na raspolaganju
– u cijenu uključeno iPower X vanjsko napajanje

Protiv:
– minijaturni dizajn traži kompromis pri spajanju kabela
– dvostruko veća cijena od Phono 2 modela


Teac PE-505 – oko 1.800 eura, Audiocinema Art

Izgledom najljepši phono na testu, ujedno je pružio i najbolji zvuk. Premda se i o jednom i o drugom može raspravljati u kontekstu subjektivnog vizualno/audio doživljaja, teško se oteti dojmu da PE-505 izgledom daleko odskače od većine phona na tržištu. Isporučuje se u srebrnom i crnom finišu.

Zahvaljujući mnogim preklopnicima i gumbima koji nude različita namještanja, PE-505 možete prilagoditi širokoj paleti MC zvučnica. A da stvar bude bolja, sve se nalazi s prednje strane tako da je korisniku sve navedeno odmah dostupno i maksimalno olakšano. Pa čak i ako ne znate kakvu vaša MC zvučnica ima impedanciju, možete je uz pomoć PE-505 phona izmjeriti i očitati na prednjoj strani uređaja. Tu su još i subsonic, mono, gain i XLR/RCA preklopnici. PE-505 balansiranog je ustroja (dual mono dizajn), tako da sa stražnje strane nudi balansirane (XLR) ulazno/izlazne priključke. Jasno, tu si nebalansirani (RCA) priključci.

Što se tiče zvuka, PE-505 vodio je mrtvu utrku s MOON 310LP phonom. Oba su fantastični uređaji, pogotovo u svjetlu tražene cijene. Ne kažem da cca. 2.000 eura predstavlja kikiriki novce, ali ako uzmete u obzir da sam u posljednjih godina u sustav spajao zaista skupa gramofonska pretpojačala (najskuplje od oko 33.000 eura), slobodno mogu reći da stojim kraj napisanog.

Dakle, i PE-505 krasi izvanserijski zvuk, izvrsno uravnotežen po cijelom spektru, otvoren detaljan i bogate teksture. U stanju je pod povećalom baciti pogled na brazde ploče i izvući posljednji detalj. U visokima je ugodan za slušanje na duge staze, dok je bas područje nevjerojatno duboko i definirano. Dodajte k tome ogromnu i fantastično ocrtanu pozornicu, izrazito nisku razinu šuma i imate pobjednika testa. Uz nijanse u zvuku, naspram 30LP phona, prevagnula je i činjenica kako se PE-505 ponaša kao švicarski nož kada su namještanja u pitanju. Koliko sam se oduševio uređajem, možda najbolje govori to da je postao dio vlastitog sustava.

Za:
– dual mono dizajn
– uravnoteženost zvuka po cijelom frekvencijskom opsegu
– dubok bas
– mogućnosti namještanja
– izrada
– cijena

Protiv:
– ništa posebno


Cambridge Audio Alva Duo – oko 320 eura, Audiocinema Art

Iskreno, nisam baš siguran da na tržištu postoji velik broj MM/MC phona koje se mogu kupiti za cca. 300-tinjak eura. MM phona da, MM/MC već teško. Međutim, Cambridge Audio upravo nudi jedno takvo. Iako skromnih (i automatskih) mogućnosti što se tiče namještanja, Alva Duo ipak dovoljno nudi kako bi se uspješno uklopio s MM i MC zvučnicama. Balans gumb sa stražnje strane služi kako bi izjednačio, odnosno ispravio razlike u kanalima, ali to više podsjeća na gašenje vatre benzinom, nego ispravan put za rješavanje problema. No, ako niste vični i nemate opremu da riješite problem na izvoru (zvučnici), ovo može pomoći. Za razliku od svih ostalih phona, Alva Duo ima ugrađeno i pojačalo za slušalice tako da u nekoj varijanti ne trebate pojačalo kako biste slušali vinile.

Najugodnije iznenađenje, nije solidna izrada i odličan izgled, već zvuk koji diže obrve na licu. Naime, za tražene novce nisam očekivao tako ugodan i involvirajući zvuk. U usporedbi s ostalim phonima na testu, Alva Duo osjetno zaostaje po pitanju zvuka, ali u svom ‘skromnom’ svijetu nudi dovoljno da vas satima zadrži uz gramofon.

I taman kad pomislim kako Alva Duo ne krasi izvanserijska detaljnost ili transparencija te su prisutni suženi spektar i prilično visoka razina šuma, cijena je ta koja sve zamjerke baca u vodu. Za tražene novce zaista nemate što prigovoriti. Štoviše, Alva Duo predstavlja odličnu polazišnu točku za kročenje u svijet gramofonskih pretpojačala. Ne bih se čudio da se dobar dio korisnika tu zadrži duže od predviđenog ne tražeći ‘kruha preko pogače’.

Ako tražite ‘best-buy’ MM/MC phono, Alva Duo morao bi biti na popisu uređaja. Ugodno ga je slušati jer u onome što pruža, ništa ne ističe što bi vas omelo u slušanju. Volim ovakve HIFI uređaje, a tim više što ih je malo na tržištu. Govorim o ulaganju i onome što dobivate za te novce.

Za:
– izgled i izrada
– involvirajući zvuk
– cijena

Protiv:
– pojačalo za slušalice moglo bi biti bolje


Što ćete vi u konačnici odabrati, naravno, ne nužno s ovog popisa, i kojem putem ćete krenuti, ovisi o vama i vašim apetitima kada su vinili u pitanju. Tužna je činjenica da u se u ovom sportu ne nazire kraj. Jednom kada nabavite bolji phono, vrlo vjerojatno će vas povući da nabavite bolju zvučnicu, pa ručku, pa možda i bolju bazu, pa kabele, pa podlogu za bazu gramofona, pa mat, pa uteg, i tako dalje, i tako dalje…

Pa ipak, odnekud morate krenuti, a nabavka vanjskog gramofonskog pretpojačala sasvim je logična i opravdana startna pozicija. Dakle, samo hrabro!


Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Kuzma Stabi S PS MKII/Kuzma 4Point 9/Lyra Delos
Phono pretpojačalo: Audio Research Reference Phono 2SE
Digitalni izvor: MacBook Air, Audirvana 3.5
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2, Transparent The Wave Gen. 5
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2, WAY Cables Harmony+, Sumic Audio Ultimate 3, Cardas Clear
Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference, Sumic Audio Overture
Strujni kabeli: Transparent Reference Power Cord Gen. 5, Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio police: Rondo Spirit Custom
Zvučnički stalci: KEF Performance
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

7 komentara na objavi “Usporedni test MM/MC gramofonskih pretpojačala: Simaudio MOON 310 LP, iFi Phono 3 BLE, Teac PE-505, Cambridge Audio Alva Duo

  1. Interesantna recenzija kao i uvijek, pogotovo kad su vinyli još uvijek zanimljivi kao medij, kod nas u HR sve više. Da li možeš ukratko komentirati svoja zapažanja testiranih uređaja sa svojm referentnim Audio Research Phono 2SE i Sound Carrier Number Nine Phono?
    Većina iskusnijih audiofila preferira cijevna phono pretpojačala ( i to često MM, uz korištenje SUT-ova). Mislim da bi recenzija nekih cijevnih Phono-a bila odlična.
    Npr. Ear Yoshino 834P i sl.

    • Pozdrav Krešo,

      prije svega hvala ti na čitanju i komentaru. Da stariji i iskusniji audiofili naginju cijevnim gramofonskim pretpojačalima donekle pije vodu. Imaš na tržištu velik broj referentnih phona koji nisu cijevna. Pass, D’Agostino, Simaaudio, CH Precision, Accuphase, Esoteric, itd… svi oni imaju state-of-the-art phona u ponudi i sva su tranzistorska.

      Što se tiče usporedbe s Audio Research Ref 2SE, bez obzira na činjenicu što ga više nemam u svom sustavu i dalje držim da je jedan od najboljih phona koje sam imao prilike čuti u svom sustavu. Ono što me s vremenom počelo, uvjetno rečeno, svrbjeti, upravo su cijevi. Naime, cijevi se prema mom iskustvu uvijek čuju i teško da mogu imati nisku razinu šuma kao vrhunska tranzistorska phona. A kad ima tako nisku razinu šuma, onda imaš i mirniju i tamniju pozadinu iz koje lakše izviru detalji i mikro dinamika. Uz to, na većim glasnoćama tranzistori su tiši, ne ‘ometaju’ u glazbenoj prezentaciji.

      S druge strane, Ref 2SE je nudio organsku prezentaciju kakvu je ponudio još jedino Ref10 (uskoro ide i ta recenzija). Za sada nisam čuo niti jedan tranzistorski phono koji bi se po tom pitanju nosio s cijevnim. Međutim Ref10 košta oko 33.000 eura, Ref 2SE svojedobno oko 14.000 eura.

      Ovaj Teac je ostao u sustavu jer u mnogim stvarima odrađuje isti posao kao Ref 2SE, neke čak bolje, neke lošije. Sve je stvar kompromisa i budžeta.

      SC Number Nine sam imao na slušanju davno, dok sam još imao Clearaudio Concept gramofon. Koliko me sjećanje služi, nije bio loš, dapače, ali ga je Parasound JC Jr., kako se to kaže, nadsvirao, a mali iFi Phono 2 mu je za daleko manje love disao za vratom.

      Ideja s cijevnim phonima u nekom usporednom testu nije loša. Ako bude prilike, zašto da ne?

      Lijepi pozdrav!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.