Protekle subote imali ste dva dobra razloga da posjetite zagrebački Audiofil klub. Prvi, pružila se jedinstvena prilika slušanja najboljeg Bowers & Wilkins zvučnika, 800 D3. I drugi, prenio sam iz prve ruke najzanimljivije trenutke s minhenskog High End 2017, najvećeg HIFI sajma na svijetu. Doduše, tu je bio i treći razlog, ali o njemu nešto kasnije.

U uvodnom dijelu, kao gost Audiofil kluba, odvojio sam nekih pola sata kako bih prošao kroz dvjestotinjak fotografija s High End sajma. Osvrnuo sam na sajam kao takav, zatim, po mom mišljenju, na najbolje i najlošije sustave, cijene koje izlaze iz svih okvira prihvatljivog, trendove i još mnoge stvari.

Svi oni koji jučer nisu bili u klubu, moći će uskoro pročitati reportažu na blogu. O novim Bowers & Wilkins 800 D3 zvučnicima (30.000 eura), pisao sam u nekoliko navrata. No, zahvaljujući ekipi iz Audiofil kluba i Sonus Artu, domaćem distributeru Bowers & Wilkins zvučnika, sada se ukazala prilika da se svi prisutni osobno uvjere o kakvim se zvjerkama radi.

Zvučnici su bili spojeni na novo Marantz PM 10 S1 integrirano pojačalo (oko 8.000 eura), dok su korištena dva izvora zvuka, analogni i digitalni, odnosno Tascam BR-20 magnetofon i novi Marantz SA 10 S1 SACD player (oko 7.100 eura). U klupskoj prostoriji od cca 100 m2, zvučnici su se razmahali u punom sjaju.

Generalno je zvuk bio odličan bez obzira na to što je Marantz integrirano pojačalo u određenim snimkama, uglavnom klasične glazbe i većih orkestracija, izgubilo kontrolu nad najnižim registrima. Međutim, u svemu ostalom, odradilo je odličan posao i zaista nemam većih zamjerki. Još uvijek mi je u uhu klavir Tsuyoshija Yamamota i Midnight Sugar s istoimenog albuma kojeg smo slušali na kraju večeri.

Svi oni koje misle da je magnetofon stvar prošlosti i relikvija vremena, trebali su čuti kako superiorno može zvučati magnetofonska traka. Prirodnost i timbralna uvjerljivost instrumenata uz fini protok glazbe još uvijek drže visoko podignutu ljestvicu, nedostižnu za većinu digitalnih izvora.

S obzirom na to da je te večeri bio prisutan i vrhunski SACD player, bio je to ujedno i treći razlog zašto posjetiti klub. Takve se prilike za usporedbu zaista mogu rijetko čuti u javnom prostoru. Sve pohvale organizatorima, članovima Audiofil kluba i svima onima koji su došli i pokazali interes za mojim polusatnim brbljanjem o Minhenu tj. High Endu.