Dobar je osjećaj kada odvojimo dio slobodnog vremena preslušavajući novi jazz album, pogotovo ako se radi o kvalitetnom sadržaju. No, “problem” nastaje kada je album toliko dobar, da vam počinje oduzimati više od rezerviranog slobodnog vremena za slušanje. Upravo takav je najnoviji album Paul Motian Banda “Garden of Eden”.
Paul Desmond – alto saxophone
Bob James – piano, electric piano
Gábor Szabó, Gene Bertoncini – guitar
George Ricci – cello
Ron Carter – bass
Jack DeJohnette – drums
Ralph MacDonald – percussion
Don Sebesky – arranger
Glazba: 4.5 – Kvaliteta snimke: 3.5
Glazbeno sudjelovanje u nečemu velikom poput Dave Brubeck Quarteta, zacijelo je predstavljalo ispunjenje sna većine glazbenika tog vremena, ali i je bilo i svojevrsna “kočnica” pojedinačnoj afirmaciji, a na koju je naišao i Paul Desmond. Ovaj izuzetan saksofonist pronašao je izlaz iz “sjene” snimivši svoj prvijenac “Skylark”, 1973. godine za nezavisnu izdavačku kuću CTI, koju je tada vodio osnivač Creed Taylor, a koja se danas nalazi (kao i većina izdavačkih kuća) pod krovom Sonyja. Iako je već do tada snimio nekoliko autorskih albuma (neke u suradnji s gitaristom Jim Hallom), “Skylark” je ostavio do tada najsnažniji autorski potpis Paula Desmonda.
Atlantic, 1970. (Atlantic Masters, 2001., 8122-73526-2) – Format: CD
Glazba: 5 – Kvaliteta zvuka: 3
Bog je imao poseban plan za Jimmy Scotta. Izdvojio ga je od desetero braće i sestara, zauvijek ga zarobio u sićušnom tijelu i podario mu srce nekoliko puta veće od njega samog. Veličina tog srca, mjerit će se u životu Jimmyja Scotta, kroz bezbroj otpjevanih pjesama, nastupa i emocija koje je nesebično poklonio svojoj publici.
Tvrdnja kako posljednjih godina veliki uspjeh Tomasza Stanka leži u činjenici kako se ništa značajno u jazzu ne dešava “preko bare”, a koja se često spominje u medijima, zapravo nema osnove. Fenomen “Tomasz Stanko” se prije svega nalazi u logičnom evolucijskom razvoju kvalitetnog pristupa jazz glazbi, glazbi koja u svojoj suštini nikada nije bila podređena i određena širokim masama i koja svojim razvojem odavno više ne stanuje u Americi. Koliko je Tomasz Stanko daleko otišao u tom razvoju, sugerira sam naziv posljednjeg albuma “Lontano” (CD, ECM 1980). Naziv albuma u prijevodu znači daleko, odnosno u ovom slučaju odredište bez jasnog cilja, banalno razmišljajući, bilo gdje. Upravo tamo (lontano) stanuje i živi glazba Tomasza Stanka.